Otoci
Što posjetiti
EKO CENTAR “CAPUT INSULAE”, OTOK CRES
Ekološki centar “Caput Insulae” (www.caput-insulae.com) u mjestu Beli, brine se dugoročno o zaštiti bjeloglavih supova, a znanstveno se prate i druge vrste ptica u Ornitološkim rezervatima "Kruna" i "Podokladi", kao i čitavom okolnom području. Bjeloglavi sup jedna je od četiri različite vrste lešinara koji još žive u Europi. Gnijezdi se na strmim liticama iznad mora, ponekad na visini od samo 10 metara iznad mora, gdje ih se vrlo lako može promatrati, ali su i vrlo ugroženi. Znanstvenici iz ekološkog centra obilježavaju mlade ptice, kako bi ih kasnije mogli identificirati. Eko centar ima posebnu ulogu u spašavanju mladih supova koji padnu umore, ili se pronađu bolesni i ranjeni. Stoga je iza zgrade sjedišta podignuto oporavilište za bjeloglave supove, u kojem se ozlijeđeni supovi oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu. Eko centar kao posebno njegovan dio sjevernog dijela otoka Cresa cilj je brojnih posjetitelja, ljubitelja prirode i ptica. Radi boljeg upoznavanja svekolikog nasljeđa Tramuntane (sjeverni dio otoka Cresa), još 1995. godine uspostavljena je prva poučna eko-staza. Poučna eko-staza "Staza Tramuntana I", duga 12 km (3-4 sata laganog hoda), deset glavnih (eko-centar, izložba, crkvica, ilirska gradina, šume hrasta i kestena) i deset međupostaja koje obilježavaju najvrednije prirodne i kulturno-povijesne lokalitete područja koje staza obilazi. U provedbi pojedinih programa uključen je veliki broj domaćih i međunarodnih volontera i to kroz djelovanje ekoloških kampova i ljetnih škola za zaštitu prirode. Zainteresirani se uključuju u projekte, čime značajno doprinose ostvarivanju misije udruge, a to je zaštita prirodnog i kulturno povijesnog nasljeđa otoka Cresa, Tramuntane i mjesta Beli. Ujedno, kroz volonterski rad i sami se obogaćuju iskustvom i novim spoznajama o bogatstvu i vrijednostima ovog prostora.
«RAPSKE FERIJE» («RABSKA FJERA»)
Manifestacija je prvi puta priređena 2002. godine, kao srednjovjekovni festival u trajanju od tri dana. Odvija se u starogradskoj jezgri, uz sudjelovanje više stotina sudionika – domaćeg stanovništva i grupa Monte Giardino iz Republike San Marino (60 osoba). Prikaz je to srednjovjekovnih zanatlija i zanata: rapski samostreličari, gradska straža, bačvari, postolari, zlatari, klesari, pletači košara, postolari i švelje; perači po starinsku (kao nekada), ribari (krpanje mreža i svića na žeravicu), kalafati («oni koji madire s juton da kaić ne propušta vodu»), keramičari, svjećari, pekari, drvoresci, slikari na svili, umjetnici, obični kovači, kovači novca, čipkarice; uz sudjelovanje glagoljaške radnje, etno domaćinstva koje se bavi predenjem i obradom vune, kao i seoskog domaćinstva koje demonstrira prerada brašna na žrvanj, spravljanje kruha i pečenje ispod peke; te pečenje drugih proizvoda ispod peke i na gradele); zatim varioca porculana sa žicom, uz srednjovjekovnu glazbu, bogatu gastro punudu po starinskim receptima, a cijeli grad je urešen po starinsku.
VRBNIK
Jedinstveni stari gradić, opisan, opjevan i oslikan u djelima mnogih umjetnika, razvio se na mjestu pretpovijesnih naselja na strmoj litici 50 m nad morem. Bogata i burna prošlost Vrbnika ogleda se u brojnim kulturno povijesnim spomenicima, koji su nepresušan izvor inspiracije brojnim umjetnicima. Vrbnik je i povijesni, glagoljaški grad - glagoljica je najstarije slavensko pismo nastalo sredinom 9. st., izuzetno je bilo razvijeno na području Kvarnera, a glagoljicom su pisani ne samo crkvenoobredni rukopisi, već i tekstovi svakidašnjeg društvenog života i pravni dokumenti.
Nezaobilazna izletnička destinacija privlači i specifičnom gastronomskom i vinskom ponudom. Na Vrbničkom se polju s oko 100 ha vinograda uzgaja autoktona vrst loze koja na naše stolove dolazi pod imenom "Vrbnička žlahtina". Nekoliko vinarija, uz proizvodnju vina, kao i mnogobrojne konobe, gostima pružaju izuzetnu priliku da uz pjesmu i druženje, pršut i vrsni krčki ovčji sir uživaju u svim zemaljskim čarima žlahtine.