Basic HTML Version
31
silama. Težaci su mukotrpnim radom, doslovno na svo-
jim leđima, nanosili plodno tlo na takve terase i dolči-
će, brižljivo ih oblikujući u skladu s prirodnim silama,
ograđujući kamenom, neprestano se boreći s prijetećom
erozijom, burom, otplavljivanjem tla i sušom.
Tradicionalno poljodjelstvo kvarnerskih otoka sa svo-
jom prestižnom granom ovčarstvom još se održava, a
s njom i posljednja populacija jedne od najugroženi-
jih europskih ptica – bjeloglavog supa. Specifičnost je
kvarnerske populacije supova da se gnijezde na liticama
neposredno iznad mora. Litice i goleti kvarnerskih otoka
i priobalja čuvaju i endemičnu floru i faunu – modrog
istarskog zvončića, bodljikavog primorskog mekinjaka,
rijetke paprati kvarnerskoga jelenka, svojstvene biljke
litica dalmatinske zečine te endemične kukce i puževe.
S druge strane, dijelovi Kvarnerskih otoka pokazuju i
svoju drukčiju, zeleniju i pitomiju stranu. Prirodni re-
zervat, šuma Dundo na otoku Rabu, jedna je od najljep-
ših i najočuvanijih prirodnih vazdazelenih šuma crnike
na Mediteranu i stoga vrijedna posjeta. Za njom nimalo
ne zaostaju ni prostrani šumoviti predjeli Tramuntane i
Punte križa na otoku Cresu, a park šume Čikat i Pod ja-
vori, nastale pošumljavanjem koncem 19. stoljeća, otok
Lošinj čine gotovo najzelenijim kvarnerskim otokom.
Drugi se pak predjeli odlikuju snažnim pečatom ljudske
ruke koja nije uništila krajobraz, već ga je kroz stoljeća
pretvarala u čudesne predjele više ili manje prihvatljive
za obitavanje ljudi, za život domaćih životinja i kulti-
viranih biljaka. Poneki dragulj krije se i neposredno uz
naselja pa čak i unutar urbaniziranih gradskih tkiva,
kao što je primjerice estetski iznimno vrijedan, a krajo-
brazno neponovljiv, predio gromača, suhozida i masli-
nika neposredno uz grad Cres, ili danas nažalost gotovo
napušten „kutijasti“ kultivirani krajobraz suhozidima
ograđenih vinograda oko Punta. Takvih primjera za-
boravljenih vrijednosti na našim otocima ima mnogo i
treba ih samo , ili uvijek iznova, otkri(va)ti.