Franjo Petrić
(Franciscus Patricius, Cres, 1529. - Rim, 1597.) Iznimna stvaralačka ličnost hrvatske i europske filozofije; obrađuje područja teologije, jezikoslovne znanosti, geometrije i glazbene povijesti. Kapitalno mu je djelo "Nova de Universis Philosophia" (Nova sveopća filozofija, 1591.) u kojem na svoj izvoran i sustavno izložen način daje zaokružen sustav filozofije.
Vinko Jelić
(Jelicich - Rijeka, 1596. - Zabern, Elzas 1636.)
skladatelj Član dvorske dječačke kapele i kasnije instrumentalist dvorske kapele u Grazu. Zastupljen u uglednim antologijama "Promptarium musicum" (strasbourg 1622. - 1627.) i "Viridarium musico - marianum" (Strasbourg, 1627.). Bio je majstor stila concertato i komornog zvuka, štovan u svoje doba i medu današnjim stručnjacima.
Andrija Mohorovičić
(Volosko, 1857. - Zagreb, 1936) Jedan od najznačajnijih svjetskih seizmologa u razdoblju 1860. - 1936. Na osnovu seizmografskih zapisa prvi je utvrdio postojanje Zemljine kore i jednoznačno odredio njezinu debljinu. Donja granična ploča kore, koja se odjeljuje od Zemljina plašta, naziva se "Mohorovčićev diskontinuitet".
Juraj Julije Klović
(Don Giulio Clovio Croata, Grižane, 1498. - Rim, 1578.) Njegov doprinos minijaturi i umjetnosti manirizma osigurava mu ugledno mjesto u umjetnosti cinquecenta. Vrlo cijenjen i hvaljen od suvremenika prozvan je "Michelangelo minijature". Remek - djelo "Horae Beatae Mariae Virginis" kao komentar poslanice Sv. Pavla.
Ivan pl. Zajc
(Rijeka 1832. - Zagreb, 1914.) Skladatelj i dirigent koji po stilu pripada izričaju romantike, sljedbenik je talijanske operne tradicije, iskonski melodičar i vješt instrumentator. U njegovom opusu koji broji 1200 djela, posebno mjesto zauzima opera "Nikola Šubić Zrinski", koja je postala muzički hrvatski simbol i najomiljenija hrvatska opera.
Janko Polić Kamov
(Sušak, Rijeka 1886. - Barcelona, 1910.) Književnik, predvodnik hrvatske avangarde, dosljedan primjenjivač novih stvaralačkih tehnika i negator tradicionalnih literarnih modela. U svega sedam godina književnog rada stvorio je razmjerno opsežan opus. Roman "Isušena kaljuža" u formalnom smislu jedan je od najsmjelijih proznih eksperimenata u hrvatskoj književnosti.
Ivan Mažuranić
(Novi Vinodolski, 1814. - Zagreb, 1891.) Pjesnik, političar, prvi hrvatski kancelar i ban pučanin od 1873. do 1880. godine, slavu stječe djelom "Smrt Smail-age Čengića" koje je tiskano u više od 160 izdanja te prevedeno na mnoge jezike. U osnovi djela ideja je nacionalnog oslobodenja s univerzalnom vizijom o propasti zla.
Ivan Matetić Ronjgov
(Ronjgi, 1880. - Lovran, 1960.)
skladatelj, melograf, glazbeni pedagog Gotovo isključivo autor vokalnih skladbi - popijevki zborova, utemeljenih pretežito na elementima pučke glazbe, obradi narodnih napjeva istarske i primorske regije. Riješio problematiku latentne harmonije istarsko - kvarnerskih pučkih napjeva.
Ivan Lupis
(Rijeka, 1814. - Torriggia 1875.)
kapetan fregate U suradnji s Robertom Whiteheadom izumio i izgradio torpedo 1860. godine. Kao rezultat uspješnog izuma 1873. utemeljena je Tvornica Torpeda u Rijeci.
Franjo Rački
(Fužine, 1828. - Zagreb, 1894.)
svećenik, doktor teologije, povjesničar i političar Kao saborski zastupnik isticao se govorima u kojima je na temelju državno-povijesnih prava branio hrvatsku samostalnost. Jedna od izdavača prvog hrvatskog znanstvenog časopisa "Književnost" i prvi predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Osnivač je moderne hrvatske historiografije.