Basic HTML Version
G A S T R O K V A R N E R
18
MARUNI - VRUĆI, VRELI
RADO BI SE JELI
Jedno od prirodnih bogatstava područja uz more
u podnožju Učke, iznad Lovrana i Opatije je
bujna, submediteranska kestenova šuma, koja
daje krupni i slatki plod, jestivi kesten, poznat kao
lovranski ili poljanski marun. U tom kraju narod
već odavno cijepi i oplemenjuje kestenovo drvo
pa njegovi plodovi, maruni zasluženo postižu
najveću tržišnu cijenu. Pečeni ili kuhani kesteni,
odnosno maruni, veoma su ukusni, a odavno se
koriste u kulinarstvu, u pripravljanju juha, pirea,
slastica ili pak kao plemeniti
dodatakpečenjima.Zarazliku
od koštunjača (orah, lješnjak,
badem) koje su bogate mastima, kesten obiluje
škrobom. Osim šećera sadrži i bjelančevine, samo
malo masti, te vitamine C i B. To je i razlog što
je plod nekada imao veliki značaj u prehrani
siromašnog stanovništva kojega je mljelo i od
njega radilo brašno. Iz takvog slatkog brašna još
su u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj mijesili kruh,
kuhali kaše i pekli kolače. Povodom dozrijevanja i
berbe maruna u Lovranu se tijekom listopada
priređuju dani maruna, tzv. Marunada.
Sve je u znaku kestena, a s mnogih uglova čuju
se uzvici “Maruni, maruni, vrući, vreli rado bi se
jeli!”