Basic HTML Version
8
Primorsko-goranska županija smještena je na zapadu
Republike Hrvatske i obuhvaća površinu od 7.990,57
km2. U bogato raščlanjenom i raznolikom županij-
skom prostoru sučeljavaju se tri velike zemljopisne
cjeline – otoci, priobalje i gorje – svaka sa svojim spe-
cifičnim značajkama i zanimljivostima.
Gorski dijelovi Županije obuhvaćaju šumovita pro-
stranstva Gorskoga kotara, u kojemu se izdižu najviši
vrhovi i gorski hrbati: Bjelolasica, 1.534 m, Risnjak,
1.528 m, Snježnik, 1.505 m, Viševica, 1.428 te na grani-
ci s primorjem, Obruč – 1.376 m. U županiji su uku-
pno 73 vrha viša od 1.250 metara. Čitav Gorski kotar
najslabije je naseljn prostor ovoga područja, no može
se podičiti s nekoliko drevnih središta naseljenosti, koja
su ponajviše nastala paralelno s nekadašnjim aktivno-
stima na iskorištavanju ruda, poljodjelskim radovima
ili zahvaljujući činjenici da je tu nekad bilo prometno
i tranzitno čvorište između primorske i kontinentalne
Hrvatske. To su tri goranska središta – Delnice, Vrbov-
sko i Čabar.
Priroda je u Gorskom kotaru očuvana i bujna – svojom
širokom lepezom staništa gorsko se područje Primor-
sko-goranske županije može podičiti posebnim prirod-
nim vrijednostima koje se znatno razlikuju od onih
na otocima i priobalju, ali sva ta raznolika i neobično
kontrastna područja daju Primorsko-goranskoj župa-
niji poseban vrijednosni status unutar širega europskog
okvira.
Biološko bogatstvo može se tumačiti činjenicom što je,
prema paleontološkim nalazima, na ovom prostoru ili
u njegovom neposrednom susjedstvu bilo pribježište
flore i faune (refugij) za zadnjega ledenog doba i stoga
danas u Gorskom kotaru nalazimo čitav niz reliktnih
i endemičnih vrsta. Uz rijetke kopnene, krupne i gra-
bežljive vrste sisavaca (vuk, medvjed, ris, vidra…) te
rijetke i ugrožene vrste ptica (suri orao, škanjac osaš,
sova ušara, troprsti djetlić, tetrijeb gluhan…), i vodeni
svijet očuvanih goranskih rijeka nudi svoje osobitosti.
Kupa, najočuvanija i još čista gorska rijeka u Hrvatskoj,
odlikuje se vrstama riba koje su u Europi već ugrožene
(lipan, potočna pastrva, mladica…) te nizom rijetkih i
endemičnih beskralješnjaka.
Poznati hrvatski botaničar prof. dr. Ivo Horvat nazvao
je planine Gorskoga kotara “hrvatskim vratima” kroz
koja su se u prošlosti odvijala brojna strujanja planin-
skih vrsta s Alpa prema Dinaridima i obrnuto. Planine
u Gorskome kotaru imale su golemo značenje u pro-
doru alpske i arkto-alpske flore i vegetacije na europ-
ski jugoistok osobito za vrijeme ledenih doba. A takva
vegetacija, s nizom rijetkih biljnih i životinjskih vrsta
GORJE