Basic HTML Version
G A S T R O K V A R N E R
23
peku na žaru, a priprema se i gusta riblja
juha (poput brodeta u susjednom Primorju).
Posebno je
ukusna ako se uz miješanu ribu (oba vezan
je šaran zbog masnoće!) u juhu ukuhavaju
i riječni rakovi, ponetko dodaje i žablje
krakove.
Legenda prenosi
kako su u davnim vremenima iznimno
siromašni stanovnici u Lokvama, goranskom
naselju koje je ime dobilo po brojnim lokvama
u okolici, ostali bez hrane. Dovitljivi ljudi, ne
imavši druge mogućnosti, dosjetili su se
hraniti onim čega je bilo u izobilju
- žabama! To ih je prehranilo i
spasilo, a žablji su kraci,
zbog svog do brog
okusa i nadalje ostali
na jelovnicima
Lokvara,
ali i ostalih Gorana.
Danas su žablji kraci svima gurmanski doživljaj.
U znak sjećanja na legendu iz prošlosti, u
Gorskom se kotaru (u Lokvama), svake godine
krajem travnja organizira “Žabarska noć”.
Zadnji kraci žaba najčešće se jedu pohani (s ili
bez mrvica), ali u
Lokvama to čine na
poseban način.
Ponajprije istuku
bjelanjak, pomiješaju
ga s neistučenim žutanjkom
i u to dodaju nekoliko kapi
ulja. Žablje krake uvaljaju u brašno
pa onda u spomenutu smjesu te ih zatim prže
u ulju. No, ponajbolji je način, kako tvrde
lokvarske domaćice, onaj kako ih pripremaju
u svojim kućama, za svoje obitelji: žablje krake
pirjaju s puževima i gljivama i serviraju uz
goranski krumpir, tjesteninu ili palentu te salatu
od divljeg radića, krumpira, slanine i tvrdo
kuhanih jaja.