Basic HTML Version
G A S T R O K V A R N E R
26
Povijest, kako hr vatska tako i primorsko-
goranska, škrtarila je kolačima! Slastičarskih je
majstora bilo malo i bili su, zbog toga, na cijeni.
Gotičko, barokno i renesansno razdoblje slavilo
je svoje
maître de plaisir
, “gazde” užitaka, naslade
i zabave, i organiziralo bankete za koje su se od
šećera pravili slavoluci, koloseumi, piramide i
dvorci...
Spravljajući čuda od šećera i kolača davali
su oduška kreaciji i mašti, poput one u torti
“Frangipani”, što je
nazvana,
možda,
po našim Frankopanima?!
Još je isusovac Juraj Habdelić s propovjedaonice
grmio protiv venecijanskih slastica i
proždrljivaca koji sav imutak, radi
prestiža, protrate na prohtjevima
želuca! Kao da većina
najukusnijih, napasnih slastica
nije stigla baš iz na dahnutih
samostanskih kuhinja i s
misionarskih putovanja. I
danas se po
najboljim kolačem
primorsko-goranskog područja
smatra rapska torta, koju,
po još uvijek tajnom
receptu, spravljaju koludrice
(opatice). No, postojao je
i drugi, siromašniji poticaj
spremanja slastica. Sve je
počelo svag danjim kruhom,
ovom prilikom bijelim i slatkim,
SLATKE TAJNE