JESTE LI ZNALI

Prve prometnice koje su kroz Gorski kotar vodile iz unutrašnjosti prema moru bili su zrinsko-frankopanski putovi (15. do 17. st.), a prve makadamske ceste Karolina (građena od 1726. do 1732. g., povezala Karlovac s Rijekom) i Jozefina (građena od 1770. do 1779. g., povezala Karlovac i Senj). Gradnja najznačajnije, Lujzinske ceste započela je na riječkoj Fiumari 1803. godine, pod rukovodstvom Hrvata, generala Filipa Vukasovića. Nakon njegove pogibije u bici kod Wagrama 1809. g. gradnju ceste preuzimaju Francuzi i dovršavaju je 1811. g. na karlovačkom Dubovcu. Nakon odlaska Francuza u Beču je 1816. godine osnovano Društvo Lujzinske ceste koje je dobilo koncesiju na njenu uporabu. Tada je postavljeno i ravnateljstvo Društva s glavnim ravnateljem na čelu namještenim u Beču, mjesnim nadzornikom koji je sjedio u Karlovcu te inženjerskim pristavima odgovornim za svaki od četiri okruga Lujzinske ceste, tadašnjih „distrikta“,

sa sjedištima u Bakru, Lokvama, Dobri i Modruš Potoku. U svakom okrugu cestu je održavalo desetak cestara. Vozarina se naplaćivala na pet glavnih mitnica (Orehovica, Meja, Delnice, Severin, i Gornje Stative), odnosno dvanaest manjih. Cijena prijevoza tada uobičajenog tereta, drva za brodogradnju, žitarica, duhana i potaše, iznosila je od 10 do 15 krajcara. Nakon dovršetka izgradnje željezničke pruge od Karlovca do Rijeke 1873. g. na cesti opada promet i trgovina. Tek pojavom motornih vozila početkom dvadesetog stoljeća Lujzijana ponovo vraća svoju prometnu važnost.

Još uvijek postoje dvojbe oko porijekla imena ceste. I dok neki drže da je nazvana po Mariji Ludovici, trećoj supruzi cara Franje I., drugi su uvjereni da je za njeno ime zaslužna kći istog austrijskog cara i Napoleonova supruga Marija Lujza.