ZNAMENITE LIČNOSTI

Prve prometnice koje su kroz Gorski kotar vodile iz unutrašnjosti prema moru bili su zrinsko-frankopanski putovi (15. do 17. st.), a prve makadamske ceste Karolina (građena od 1726. do 1732. g., povezala Karlovac s Rijekom) i Jozefina (građena od 1770. do 1779. g., povezala Karlovac i Senj). Gradnja najznačajnije, Lujzinske ceste započela je na riječkoj Fiumari 1803. godine, pod rukovodstvom Hrvata, generala Filipa Vukasovića. Nakon njegove pogibije u bici kod Wagrama 1809. g. gradnju ceste preuzimaju Francuzi i dovršavaju je 1811. g. na karlovačkom Dubovcu. Nakon odlaska Francuza u Beču je 1816. godine osnovano Društvo Lujzinske ceste koje je dobilo koncesiju na njenu uporabu. Tada je postavljeno i ravnateljstvo Društva s glavnim ravnateljem na čelu namještenim u Beču, mjesnim nadzornikom koji je sjedio u Karlovcu te inženjerskim pristavima odgovornim za svaki od četiri okruga Lujzinske ceste, tadašnjih „distrikta“,

sa sjedištima u Bakru, Lokvama, Dobri i Modruš Potoku. U svakom okrugu cestu je održavalo desetak cestara. Vozarina se naplaćivala na pet glavnih mitnica (Orehovica, Meja, Delnice, Severin, i Gornje Stative), odnosno dvanaest manjih. Cijena prijevoza tada uobičajenog tereta, drva za brodogradnju, žitarica, duhana i potaše, iznosila je od 10 do 15 krajcara. Nakon dovršetka izgradnje željezničke pruge od Karlovca do Rijeke 1873. g. na cesti opada promet i trgovina. Tek pojavom motornih vozila početkom dvadesetog stoljeća Lujzijana ponovo vraća svoju prometnu važnost.

Još uvijek postoje dvojbe oko porijekla imena ceste. I dok neki drže da je nazvana po Mariji Ludovici, trećoj supruzi cara Franje I., drugi su uvjereni da je za njeno ime zaslužna kći istog austrijskog cara i Napoleonova supruga Marija Lujza.

Genijalni graditelj Lujzinske ceste Filip Josip Vukasović rodio se u senjskoj patricijskoj obitelji 1755. godine u Sv. Petru (Bruvno) u Lici. Kao i njegovi preci, posvetio se vojničkom zvanju. Njegovo izvrsno poznavanje matematike, geometrije i kartografije uvelike mu je pomoglo u gradnji Lujzijane kada je na samom radilištu često bio primoran istovremeno vršti njeno trasiranje, odnosno planirati i izvoditi radove.

Osim što se istakao u više cestograditeljskih poduhvata, Vukasović se hrabrošću i snalažljivošću iskazao i na bojnom polju. I sam Napoleon izuzetno ga je cijenio kao protivnika. Nakon ranjavanja u bici kod Wagrama, u pokušaju da mu spasi život, angažirao je svoje najbolje vojne liječnike. Filip Vukasović od zadobivenih je rana ipak preminuo 8. kolovoza 1809. ostavivši za sobom remek djelo tadašnje cestogradnje.


Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. - 1827.)
bavio se i mnogim svjetovnim poslovima. Između ostalog bio je uključen i u izgradnju Lujzinske ceste. Svojom je materijalnom i naročito moralnom potporom svesrdno pomagao njenom graditelju.



Znameniti hrvatski jezikoslovac, književnik i povjesničar, rođeni Lokvarac - Rudolf Strohal (1856. - 1936.) svojom se knjigom Uz Lujzinsku cestu na najljepši način odužio Lujzijani. U njoj je opisana povijest gradnje ceste, kraja kojim prolazi, gradova i mjesta koja povezuje. U zaglavnoj bilješci sam autor kaže: Ovu sam knjigu napisao, da se odužim u starosti slatkoj uspomeni na najsretnije doba moga života, što sam ga proveo uz Lujzinsku cestu. Uz Lujzinsku sam cestu prvi puta ugledao sunce, uz Lujzinsku sam cestu proveo mlade svoje dane, Lujzinsku sam cestu prešao bezbroj puta, znao sam ne samo za svaku kuću uz nju, nego i za svaki kamen i drvo.