NA PROMETNICI KOJOJ SE DIVILA CIJELA EUROPA

Cesta je bila dugačka oko 18 austrijskih poštanskih milja ili 135 km, široka 26 bečkih stopa (8,2 m), a u oštrim zavojima
i 14,4 m, a nagib ceste se kretao od 2 do 4 posto, tek iznimno 5,5 posto.
Svaka je milja bila označena miljokazom, a manji su miljokazi postavljeni svakih 250 bečkih hvati (odnosno jedna šesnaestina
milje).

Najviša točka Lujzijane, 928 metara nad morem, je Ravno Podolje kod Mrzle Vodice.
Kroničari onog vremena bilježe da je Lujzijana bila jedinstvena cesta kojoj su se divili stručnjaci i običan puk. Godine 1804, karlovački dopisnik bečkog „Patriotskog dnevnika“ piše:



Svi su objekti, što se tiče umijeća,
majstorski izvedeni po nigdje
dosad viđenoj metodi… u što se
posebice ubrajaju manji lukovi
od suhozida nad stjenovitim
ponorima preko kojih je vođena
cesta, poseban način zavoja ili
zaokreta, mnogi veliki ili mali
gotski mostovi u suhozidu…
Zavređuje ova cesta stručno, ali
jednako tako divljenje i običnih
putnika kod kojih izaziva
znatiželju i potiče čuđenje.

Osim što je danas asfaltirana, pri čemu je manji dio njezine trase izmješten, najvećim dijelom još se uvijek vozite po prvotnoj
konstrukciji Lujzijane, koja odolijeva zubu vremena i težini prometa.





Bilo da krenete iz smjera Rijeke ili Karlovca, čekaju vas izuzetna ostvarenja cestovnog graditeljstva. Vozite polako
i uzduž njene trase naći ćete originalne miljokaze i visinare, mostove i vijadukte, usjeke, podzide i potporne zidove, burobrane i slivnike izgrađene i postavljene prije dva stoljeća!