Arheološka baština
Etnografski vremenoplov
Pismo kao baština
Glazbena baština
Graditeljska baština
Industrijska i tehnička
baština

Književna riječ
Likovna baština



Diana Grgurić
GLAZBENA BAŠTINA

Žubor kvarnerske glazbene rijeke

Glazbeni fenomeni kvarnerskoga kraja važna su sastavnica hrvatske kulturne riznice. Oni su toliko brojni i bogati da je za upoznavanje s njima nužno oslušnuti zvukove pojedinačnih rukavaca velike kvarnerske glazbene rijeke.

Najstarije je izvorište folklorna glazba. Duboko je koliko i život na tom području. Izravno je vezana za način življenja i rada na razmjerno malom kvarnerskom prostoru, njegovu moru i planinama. Folklorna je glazba simbol kućnog ognjišta, atmosfere doma predaka što joj pridaje čvrste motive za samosvojan rast. Naraštaji su oblikovali i čuvali svoju glazbu, a u tim su se procesima različite vrste izričaja stalno isprepletale i dopunjavale.

Hrvatska je povijest stalno zapljuskivana valovima drugih kultura o čemu svjedoči i činjenica da u njoj postoji šest glazbeno-folklornih područja. Folklor je ipak uspio očuvati originalnost svoga izričaja pa i duh hrvatskoga naroda. Međusobni utjecaji hrvatskih folklornih područja pritom nisu bili smetnja, dapače. S druge strane, istarsko-primorska glazba, nastala na škrtoj zemlji uz more, toliko je zvučno posebna da se upravo tom posebnošću branila od dodira s drugima.

Cijelo kvarnersko primorje te otoci Krk, Cres i Lošinj takvom se tradicijom ponose. Njezini popratni folklorni elementi – instrumenti, plesovi, nošnja – nadopunjuju cjelovitost priče. Ujedno su inspiracija mnogim hrvatskim pa i europskim umjetnicima. Folklorna baština koju Kvarner dijeli sa susjednom Istrom tradicionalnošću je i originalnošću usporediva sa zvučnom snagom ostalih folklornih sastavnica velike žamorne mediteranske glazbovnice.

Drugi glazbeni raritet Kvarnera je glagoljaško pjevanje. Srastanjem gregorijanskoga korala i hrvatske pučke popijevke u njemu je dobiven jedinstven primjer crkvenoga pučkog pjevanja. Živo glagoljaško pjevanje danas se ne može čuti, ali je zabilježeno u muzikološkim spisima. Najbolji način da se ono upozna je potražiti kakav CD u sakristijama ovdašnjih crkava ili u specijaliziranim prodavaonicama.

Umjetnička glazba na kvarnerskom području najvećim je dijelom okupljena oko Hrvatskoga narodnoga kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Kao središnje rasadište glazbenika i glazbe, ono je bilo silan poticaj umjetničkom životu svoje sredine. Teatar je u gradu oduvijek mjesto nastupa domaćih i stranih umjetnika, uključujući velika skladateljska, dirigentska i glumačka imena. Živa zbivanja kazališnoga svijeta potiču interese domicilne sredine za umjetničkim djelatnostima i glazbenom naobrazbom pa je Rijeka, kao kulturno srce Kvarnera, iznjedrila umjetnike svjetskoga glasa. Taj proces traje i danas. Aktualno mjesto Kvarnera glede kazališnih i glazbenih zbivanja u hrvatskim je okvirima visoko rangirano, s repertoarnom i organizacijskom politikom usmjerenom prema svjetskim kulturnim kriterijima. Potvrđuju to, uz ostalo, mnogobrojna ljetna kulturna događanja, u kojima sudjeluju ansambli koji nude vrhunske zvučne svečanosti. Ponajprije su to Osorske glazbene večeri na otoku Cresu (inkantacijske svečanosti povijesnog ambijenta i klasične glazbe, s naglaskom na domaćem stvaralaštvu) te Lubeničke glazbene večeri, priklonjene ranoj glazbi, folkloru i klapskom pjevanju. Tu su i Kastafsko kulturno ljeto, Riječke ljetne noći, Opatijsko kulturno ljeto, Krčko ljeto, Rapsko ljeto... Tijekom godine koncertni je život intenziviran dobrim dijelom u Rijeci, za što se ujedno koristi prostore Guvernerove palače i Hrvatskoga kulturnoga doma na Sušaku. Sve zamjetniji ritam zimskih koncerata i predstava bilježi se u opatijskoj vili Angiolini.

Zabavna glazba što je stvaraju i izvode talentirani samouci, a kreativno se do nje nerijetko zapute i akademski umjetnici, uspješno ispunjava prostore što ih klasična glazba ne pokriva. Ona razvija svoj bogat hedonistički život. Tako je nekako vazda bilo i tako je nekako još uvijek. Lakoglazbeni izraz prati recentne svjetske žanrove i stvara domaću glazbenu scenu kojom prednjači pop-balada čakavskoga narječja s elementima istarskoga glazbenog folklora. Utemeljeni su festivali ″čakavskoga songa″. Najznačajniji je Melodije Istre i Kvarnera, jedini putujući festival u Hrvatskoj. On potiče glazbeno autorstvo koje uvažava lokalnu folklornu glazbenu i jezičnu baštinu.

Festivalska praksa hrvatske zabavne glazbe potekla je upravo s Kvarnera. Kristalna dvorana opatijskoga hotela Kvarner bila je 1958. prvom pozornicom Festivala zabavnih melodija Opatija. Odabir Opatije za festivalski grad, uspoređivan sa San Remom, bio je više nego opravdan. Osim što je Opatija turistička senzacija, njezinu elitnost podižu imena uglednih gostiju. U predugom su popisu glazbenici Pietro Mascagni, Giacomo Puccini, Boris Papandopulo, Ivan pl. Zajc, Beniamigno Gigli, Jan Kubelik, Franz Lehar, Alma i Gustav Mahler.

Glazbeni život Kvarnera dobrim dijelom kreiraju kulturno umjetnička društva, klape, zborovi, tamburaški i slični sastavi te plesne skupine. Amaterizam bilježi znatan rast i ima sve veću ulogu u kulturnim zbivanjima. Uz lokalne oblike izražavanja, u radu amatera nalazimo i uvezene. Poglavito se to odnosi na klapsko pjevanje, koje je nerijetko urešeno šlagerskom dekoracijom.

Glazba je, više nego druge umjetnosti, sveprisutna u ljudskoj svakodnevici i čovjeku samom. Život na Kvarneru to potvrđuje, na vlastitu radost i na užitak svojih gostiju.



Beneventanski evanđelistar iz 11. stoljeća najstariji je glazbeni dokument pronađen na Kvarneru. Otkriven je u katedrali u Osoru, na otoku Cresu, a Biblioteca Apostolica u Vatikanu mjesto je gdje se danas čuva.

Glagoljaško pjevanje vrsta je crkvenog pjevanja koje je pratilo staroslavensku liturgiju. Ime potječe od staroga hrvatskog pisma glagoljice, u uporabi od 9. do 19. stoljeća. U obrednim glagoljaškim knjigama nema notnih zapisa pa je teško reći kakvo je ono bilo u početcima. Usmenom predajom sačuvalo se izmijenjeno. Glagoljaško pjevanje u današnjem obliku jednostavnije je od gregorijanskoga korala. Melodija mu proizlazi iz strukture govorne riječi. Višeglasno je, katkad i heterofono. Intonacija je često netemperirana. Postoje lokalne varijante glagoljaškoga pjevanja pa na otoku Krku razlikujemo vrbničku notu (u Vrbniku) i puntarsku notu (u Puntu). Izraz vela nota odnosi se na pjevanja blagdanom, dok je mala nota naziv pjevanja u obične dane. Utjecaj gregorijanskoga korala uvjetovan je i potrebom da se strani, latinski napjev prilagodi hrvatskome jeziku. Ljepota glagoljaškoga pjevanja izrasta na kršćanskoj tradiciji zapadne glazbe i jedinstvene hrvatske pučke popijevke. Ono je izniman hrvatski fenomen koji odavno privlači pozornost domaćih i stranih glazbenika.

Istarska ljestvica
niz je od šest tonova specifičnih tonskih odnosa koji teorijski usustavljuje netemperiranu folklornu glazbu Istre, Hrvatskoga primorja i kvarnerskih otoka. Naziv je dobila prema Kvarneru susjednom istarskom poluotoku Istri, svom žarišnom području.

Najpoznatiji folklorni instrument Kvarnera su sopile. To je puhački instrument tipa oboe i ostatak starog europskog instrumenta šalmaja koji ima dvostruki jezičac i koničnu cijev. Redovito nastupaju dva svirača sopca, pri čemu jedan svira, tj. sope "malu" sopilu, drugi "velu" sopilu. Instrument na prebiralici ima šest rupica koje se zatvaraju prstima. Izrađuje se od javorova drveta. Osim sopila, na Kvarneru se mogu čuti zvuci i drugih tradicionalnih instrumenata, poput dvojnica, mišnica, šurli, harmonike na dugmad (heligonki) i tamburaških sastava.

Specifičan način pjevanja obojio je narodnu glazbu primorskoga dijela Kvarnera od Brseča do Novog Vinodolskog te na otocima Krku, Cresu, Lošinju i Rabu. Pjeva se u dvoglasju malih intervalskih odnosa uz instrumentalnu pratnju. Izrazom "na tanko" označava se pjevanje prvoga glasa, a "na debelo" pjevanje drugoga glasa. Posebnost je "tarankanje", način pjevanja koji oponaša sviranje instrumenta sopile, a pjeva se neutralnim slogovima ta-na-na ili ta-ra-ran.

Krčki tanac tradicionalni je ples uz sopile. Trodijelnog je takta. Pleše se u parovima ili utroje, u rijetkim slučajevima i u formaciji tipa kola. Postoji capo di ballo, plesač koji inicira ples i pokazuje plesne figure koje ostali prate. Na koji je način glazba stoljećima oblikovala čovjekovu dušu i koliko mu je bila zabavom može se osjetiti na tradicionalnoj smotri mladih sopaca i kantura otoka Krka svake godine u srpnju.


Klapsko pjevanje
višeglasno je muško pjevanje podrijetlom iz Dalmacije, a rašireno i na Kvarneru. Čisti harmonijski odnosi višeglasnih odnosa odraz su mediteranske kulture, odnosno belkantističkog pjevanja. Pjevači lijepa glasa osnivaju posebne družine, klape, da bi uživali u pjevanju i bili glazbenom dekoracijom u životu svog mjesta. Festival klapskoga pjevanja svake se godine održava u Novom Vinodolskom, a sudionici su klape iz cijele Hrvatske. Brojnošću dobivenih nagrada i priznanja među kvarnerskim se pjevačkim družinama ističu muška klapa Fortunal, ženska klapa Luka (obje iz Rijeke) te ženska klapa Teha (iz Cresa).

Bugarenje je osebujan način pučkoga pjevanja, danas već rijetko izvođeno. To je dvoglasno pjevanje bez instrumentalne pratnje, specifičnih tonskih odnosa koji upućuju na najstarije oblike heterofoničnosti. Izvode ga još samo muškarci, u rijetkim i uglavnom privatnim prilikama, u malim selima opatijskoga zaleđa podno Učke.

Orgulje rapske katedrale jedan su od najdragocjenijih instrumenata te vrste u Hrvatskoj. Orguljarstvo na tom području pustilo je duboko korijenje, o čemu svjedoče podatci o građenju orgulja u 14. stoljeću. Najbolji primjerci izrađeni su u 18. stoljeću, a njihov je autor Petar Nakić (1694. – 1769.), genijalni konstruktor i majstor europskog orguljarstva. Od oko 350 orgulja, koliko se procjenjuje da ih je izradio, danas ih je u domovini sačuvano tek četiri. Orgulje rapske katedrale jedne su od njih. Građene su sredinom 18. stoljeća, nedavno restaurirane i vraćene liturgijskoj službi.

Andrija Patricij (Petris), glazbenik s otoka Cresa, iz čuvene plemićke obitelji kojoj je pripadao i filozof Franjo Patricij, vjerojatno mlađi od Andrije. Godine rođenja i smrti nisu poznate. Zna se da je djelovao sredinom 16. stoljeća, a umro u drugoj polovini spomenutog stoljeća. Patricij je predstavnik renesansnoga madrigala i suvremenik Marenzija, Gesualda da Venose i Monteverdija. Sačuvana su svega četiri njegova madrigala iz kojih se iščitavaju njegove velike skladateljske sposobnosti i upućenost u recentna renesansna glazbenička kretanja. Ilustracija dionica basa madrigala Spomen Hrvat Gl. St.90 Lovro Županović

Vinko Jelić/Jeličić (1596. – 1636.?) riječko je podrijetlo isticao uz naslove svojih tiskanih djela, dodajući imenu pridjevak "Fluminensi Sancti Viti". Ranu mladost proživio je u Rijeci, da bi 1606. otišao u Graz, a kasnije i u druge gradove Europe. Godine 1618. zaređuje se. Djelima crkvene glazbe stječe ugled kao skladatelj ranobaroknih obilježja. Autor je zbirke duhovnih koncerata „Parnassia militia“ (1622.), zbirke moteta i drugih crkvenih skladbi nazvanih „Arion primus“ i „Arion secundus“ (1628.). Nažalost, nijedna od njegovih zbirki nije u cijelosti sačuvana. Pretpostavlja se da je skončao u Zabernu kojim je od 1632. pustošio tridesetogodišnji rat.

Venceslav Wenzel (1784. – 1835.), skladatelj i dirigent rođen u češkom mjestu Police. Od 1821. djelovao je u Rijeci kao prvi učitelj novoosnovane glazbene škole. Bio je i orguljaš zborne crkve i gradski kapelnik kazališnog orkestra. Do 1835. vodeća je gradska glazbenička osobnost u Rijeci.

Nikola Udina Algarotti (1791. – 1838.), filolog i svećenik. Ostavio je oporučno rodnom Krku šest tisuća knjiga, veliku zbirku muzikalija i skupocjenu zbirku instrumenata. Zbirka uključuje glazbala s potpisom Stradivarija, Amatija, Guarnerija, Bergonzija i Stainera. Od 1935. njegova se zbirka muzikalija nalazi u arhivu Hrvatskoga glazbenoga zavoda u Zagrebu. Riječ je o tri tisuće tiskanih i rukopisnih skladbi, među kojima su rukopisi A. Albertija, J. Bajamontija, I. M. Jarnovića te prva izdanja Udininih suvremenika. Tu su i fragmenti Mozartove opere „Lucio Silla“, s podatcima zabilježenima autorovom rukom.

Josip Kašman (1850. – 1925.) svjetski je poznat bariton podijetlom iz Malog Lošinja. Bio je član prve hrvatske stalne opere u Zagrebu i nastupao u gotovo svim velikim oprenim kućama Europe i ostalih kontinenata. Osim tumačenjem Wagnerovih likova, Kašman se istaknuo kao nenadmašan interpret likova u operama talijanskih autora, zbog čega je prozvan ″kraljem belkanta″.


Franjo Kresnik
(1869. – 1943.) rođen je u Beču, završio studij medicine u Innsbrucku, a violine privatno u Rijeci i Genovi. Od 1900. radio je u Rijeci kao liječnik opće prakse. Kao odličan poznavatelj glazbala starih majstora u Cremoni je prozvan ″čovjekom koji čita violine″. Usporedno s tim, gradio je vlastite, nagrađivane violine, po uzoru na Guarnerija ″del Gesu″. Njegovih osam violina (od 52 sagrađene) pohranjeno je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja u Rijeci.
Ilustracija L.Ruck str. 97 radionica





Ivan Zajc stariji
, odnosno Johann Nepomuk pl. Zagicz ili Zajitz (1800. – 1854.) skladatelj je i dirigent, rođen u češkomu mjestu Domašinu. Djelovao je u Rijeci od 1830. kao vojni kapelnik, a 1836. naslijedio je sve dužnosti Venceslava Wenzela. Predavao je u glazbenoj školi gudačke instrumente i pjevanje, dirigirao u kazališnim predstavama, orguljao. Svojim djelovanjem pripadao je važnom povijesnom trenutku Rijeke, mnogostruko upotpunjujući gradski glazbeni život. Za njegova je djelovanja u riječkom kazalištu izvedeno 50 opera, od kojih su 43 bile riječke praizvedbe. Posebno je uspješan bio u koncertnim komadima za obou i klavir, polonezama, klavirskim skladbama i ofertorijima.

Ivan pl. Zajc (1832. – 1914.), veliki hrvatski skladatelj i dirigent rođen u Rijeci, osoba koja je obilježila važno razdoblje hrvatske glazbe, po njemu nazvano "Zajčevim dobom" (1870. – 1914.). Glazbeničko znanje stjecao je na konzervatoriju u Milanu, a djelovao je u Rijeci, Beču i Zagrebu. Ivan Zajc je nadareni umjetnik, čvrste stručne spreme, ponajprije kazališni skladatelj. Zahvaljujući bogatoj melodijskoj invenciji, ispisao je mnogobrojne operne partiture i upisao se u plejadu onodobnih glazbenika kojima je talijanska opera iz Verdijeva vremena ostala trajnim uzorom. Napisao je oko 1.200 djela. Osobito mjesto u tomu zauzima 19 opera. Zbog uspjelosti glazbenih kvaliteta i nacionalnih elemenata najizvođenija je opera Nikola Šubić Zrinjski (1876.). Tomu valja dodati 26 opereta, scensku glazbu, oratorije, kantate te orkestralna, komorna i vokalna djela. Glazbeniku u čast danas se u Rijeci redovito priređuju "Zajčevi dani".

Hinko Simonić (1867. – 1919.), riječki violinski virtuoz koji se okušao i u skladateljskom radu. Napisao je nekoliko uspjelih violinskih minijatura. Koncertirao u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Austriji i Mađarskoj. Potvrdio se kao organizator i animator glazbenog života Rijeke u vremenu "fin de siecelea".

Ivan Matetić Ronjgov (1880. – 1960.), skladatelj i folklorist, rođen u Ronjgima kraj Viškova. Stručnu naobrazbu stječe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Istraživao i bilježio istarske napjeve te pridonio tumačenju istarske ljestvice. Folklorna glazba Istre i Kvarnera njegovom je zaslugom našla svoje mjesto u tonskom sustavu umjetničke glazbe. Definirao je istarsku ljestvicu, polutonsku osnovu te folklorne glazbe. Riječ je o glazbi koja je postala hrvatskom tradicijom i dokazom nacionalne opstojnosti hrvatskoga naroda na Kvarneru i u Istri. Pronalaskom teorijskog objašnjenja istarske ljestvice, Matetić je postavio i ozbiljne temelje za umjetničko oblikovanje skladbi u tom specifičnom folklornom melosu. Skladao je vokalna djela koja su postala himna folklora na Kvarneru. To su zborovi Ćaće moj i Roženice te solo popijevke, crkvena i instrumentalna djela. Njegova rodna kuća u Ronjgima postala je 1977. spomen dom u kojem djeluje Kulturno-prosvjetno društvo „Ivan Matetić Ronjgov“. Svake se godine tradicionalno održava i priredba "Matetićevi dani".

Milutin Polić (1883. – 1908.), brat riječkog pjesnika Janka Polića Kamova. Učio je glazbu u Zagrebu i Veneciji. Teška plućna bolest i prerana smrt prekinule su studij. Ostavio je nevelik broj djela temperamentne romantičarske kvalitete. Među najuspjelije njegove skladbe ubraja se orkestralna „Suite fantastica“.

Nikola Polić (1890. – 1960.), pjesnik, esejist i glazbeni kritičar. Pišući glazbene kritike za Riječki novi list, Sušački novi list i Primorske novine ostavio je neizbrisiv trag o riječkom glazbenom životu s početaka 20. stoljeća.

Julija Kaftanić (1890. – 1977.), pjevačica i glazbena pedagoginja. Rođena je na Krku. Diplomirala je solo pjevanje i predavala na Glazbenoj školi u Sušaku. Priređivala je samostalne koncerte te bila sudionicom kazališnoga glazbenog života Rijeke. Bavila se i slikanjem. Ilustracija L. Ruck st.88

Milan Pihler (1897. – 1981.), operni solist u Osijeku, Beogradu, Zagrebu i Rijeci (1946. – 1959.) te stalan gost ljubljanske Opere. Osim zvučnim baritonom velikog opsega, osvajao je scenskom pojavnošću. U ulozi Nikole Šubića Zrinjskoga iz istoimene Zajčeve opere nastupio je 130 puta.

Bruno Rudan (1898. – 1978.) gradio je bogatu pijanističku karijeru u Italiji, gdje se bavio i pedagoškim radom. Predavao je na bolonjskom konzervatoriju i bio bliski suradnik pijanista Artura Benedettija Michelangelija. Bavio se i skladanjem glasovirskih minijatura, uspjelih zvučnih sličica inspiriranih ljepotama rodne Rijeke i kvarnerskog zavičaja.

Lovro Matačić (1899. – 1985.), rodom Sušačanin, glazbeno se usavršavao na konzervatoriju u Beču. Dirigentsku karijeru započinje u Kölnu i razvija je do svjetskih razmjera. Kao operni i simfonijski dirigent bio je gost mnogih glazbenih središta Europe, Amerike i Azije, a ogledao se i kao skladatelj. Nakon Drugoga svjetskoga rata jedno je vrijeme bio dirigent riječke Opere. Lovro Matačić umjetnik je rijetke izražajnosti, koji se suverenom interpretacijom znao nametnuti glazbenim ansamblima i publici. Matačićeve dirigentske reprodukcije ubilježene su u sam vrh svjetskih glazbenih ostvarenja te vrste.

1.1.2 Conchita Riviera (1900. – 1990.) Riječanka je svjetskoga glasa, svećenica umjetnosti. Studirala je pjevanje u Beču i Rimu. Bila angažirana operna pjevačica izuzetne belkantističke tehnike, širokog repertoara od starih talijanskih majstora do autora 20. stoljeća. Nakon Dugoga svjetskoga rata djeluje na glazbenom konzervatoriju glazbe u Cagliariju, u Italiji.

1.1.3 Štefanija Lenković (1904. – 1998.), riječka sopranistica, usavršavala se u solo-pjevanju kod Franza Steinera u Beču i Lucije Ožegović u Zagrebu. Od 1946. do 1959. solistica je riječke Opere. Prema njoj je nazvana Nagrada za najbolja operna ostvarenja koju od 2003. dodjeljuje HNK Ivana pl. Zajca.

Boris Papandopulo (1906. – 1991.), skladatelj i dirigent koji je svojim djelovanjem postao Riječaninom, a stanovanjem Opatijcem. Studirao je u Zagrebu i Beču i razvio vrlo bogatu glazbenu karijeru kojom se upisuje u velikane hrvatskoga glazbeništva. Bio je direktor riječke Opere (1946. – 1948. i 1953. – 1959.) u jednom od najslavnijih razdoblja te umjetničke kuće. Mnoga njegova djela zauzimaju važno mjesto u hrvatskom stvaralaštvu. Skladao je za gotovo sva glazbena područja: simfonije, komorna djela, klavirska, opere, filmsku glazbu, vokalna i crkvena djela. Izdvajamo oratorij Muka Gospodina našega Isukrsta, Simfonijetu i Concerto da camera te operu Rona.

Slavko Zlatić (1910. – 1993.), dirigent, skladatelj i glazbeni pedagog, rođen je u Istri. Djelovao je dugi niz godina u Rijeci, Zagrebu i Puli. U bogatoj biografiji bilježi utemeljenje i vođenje glazbenih društava Jeka s Jadrana, Glazba Trasat i Glazbeno društvo Sušak. Obnašao je mnoge važne funkcije: bio je predsjednik kompozitora Jugoslavije i kompozitora Hrvatske te član međunarodnog savjeta za muziku pri UNESCO-u. Njegov skladateljski opus sadrži najviše zbornih radova, među najcjenjenijima Varijacije na narodnu temu za zbor, alt i klavir. Mnogi radovi inspirirani istarskim folklorom napisani su za razne instrumentalne sastave; osobito se izdvajaju Istarski ples, Grudo motovunska, i Puhački kvintet.

Josip Kaplan (1910. – 1996.). skladatelj, glazbeni pedagog, dirigent i zborovođa. Djelovao je u različitim mjestima u Hrvatskoj, a kao profesor kompozicije podučavao naraštaje Glazbene škole "Ivan Matetić Ronjgov" u Rijeci. Pisao je instrumentalnu, vokalnu i scensku glazbu. Dobitnik je mnogih vrijednih nagrada i priznanja za skladateljski rad. Najznačajnija su mu ostvarenja Galiotova pesan, solo-popijevka, Serenada za duhački kvintet te zborna djela.

Franjo Godec (1917. – 1999.), operni solist riječke Opere. Nastupao je kao koncertni i oratorijski pjevač. Tumačio je više od stotinu opernih uloga autoriziranih interepretacija. Osobito je slavna njegova izvedba u operi Nikola Šubić Zrinjski, I. Zajca.

Ivo Peran (1920. – 2003.), glazbenik i pjesnik franjevac. Teologiju je diplomirao u Splitu. Dugo je službovao na otočiću Košljunu (otok Krk). Skladao je mise, motete, crkvene popijevke i orguljnu glazbu. Predanim je djelovanjem ostavio značajan trag u hrvatskoj crkvenoj glazbi.

Mario Kinel (1921. – 1995.), skladatelj zabavne glazbe, tekstopisac i glazbeni urednik. Istaknuo se u pisanju čakavskih i talijanskih tekstova za festival Melodije Istre i Kvarnera. Prepjevao je više od 2000 stranih zabavnih pjesama. Autor je mnogih tekstova i šlagerskih skladbi. Godine 1988. dobio je Nagradu „Josip Slavenski“ za doprinose na području estradne glazbe.

Ljubo Kuntarić (1925.) bavi se skladanjem pretežito zabavne glazbe. Dobitnik je velikog broja nagrada na festivalima toga glazbenog žanra. Među njegovim djelima ističe se uspjeli i rado izvođeni mjuzikl Karolina Riječka (1980.), prema istoimenoj komediji Drage Gervaisa.

Vladimir Benić (1922.) diplomirao je dirigranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u Salzburgu i Clevelandu. Od 1950. dirigent je u riječkoj Operi te njezin umjetnički rukovoditelj i direktor.

Miro Klobas (1922.), glazbeni pisac, pedagog i organizator glazbenog života. Znatan doprinos Rijeci dao je kao profesor i direktor Glazbene škole "Ivan Matetić Ronjgov". Prvi se bavio istraživanjem povijesti riječke glazbene škole i riječkoga glazbenoga života.

Vladimir Fajdetić (1924. – 1981.), muzikolog i glazbeni kritičar. Diplomirao je muzikologiju na Filozofskome fakultetu u Ljubljani. Bio je kroničar riječkoga glazbenoga života, neumorni istraživač umjetničke i narodne glazbene baštine. Životno mu je djelo monografija o violinistu Franji Krežmi.

Nedjeljko Karabaić (1924. – 1958.) sabrao je, kao glazbeni folklorist, više od tisuću narodnih plesova i pjesama Hrvatskoga primorja, Istre i kvarnerskih otoka. U studijama i stručnim člancima pisao je o glazbenim umjetninama toga područja i iznosio mnoge zanimljivosti, otimajući ih time zaboravu. Najvažniji mu je rad zbirka od 42 melodije s opširnim komentarom pod naslovom Muzički folklor Hrvatskog primorja i Istre (1956.).

Blanka Zec (1924.) završila je studij pjevanja na Hrvatskom državnom konzervatoriju u Zagrebu. Debitirala je u riječkoj Operi 1952. kao Mercedes (u Bizetovoj Carmen). Kao altistica, bila je operna solistica riječke Opere te priređivala solističke koncerte u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više nagrada, među kojima i Nagrade „Milka Trnina“ za Azucenu u Verdijevom Trubaduru.

Dušan Prašelj (1931.), dirigent i skladatelj rođen na Sušaku. Učenik je i sljedbenik Ivana Matetića Ronjgova. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao na teoretsko-folklornom odjelu, a dirigiranje u Beču. Od 1977. je ravnatelj Ustanove ″Ivan Matetić Ronjgov″ u Viškovu. Bogatu djelatnost razvija kao zborovođa, a 1990. osniva i vodi Riječki oratorijski zbor ″Ivan Matetić Ronjgov″. Dobitnik je nagrada i priznanja. Iz njegova se skladateljskog opusa izdvajaju zborni rad Baklje na Učki, glazbeni recital Staroslavenska misa te kantata Naš domaći glas.

Ivo Frleta (1933. – 1994.) bio je organizator i umjetnički ravnatelj Ljetnih priredbi otoka Krka, najznačajnije krčke kulturne priredbe. Dirigent je i skladatelj, o čemu svjedoče vokalno-instrumentalna djela Miserere, Stabat mater te Otok Krk kolijevka glagoljice.

Davorin Hauptfeld (1931. – 2004.) diplomirao je dirigiranje u Zagrebu, a kao dirigent djelovao u kazalištima Hrvatske i u Berlinu. U riječku Operu dolazi 1961. i ostaje njen dugogodišnji ravnatelj. Bio je i stalni suradnik Radio-Rijeke. Dobitnik je mnogih nagrada za ostvarenja u širokom glazbenom rasponu svoga djelovanja.

Vjekoslav Gržinić (1934. – 1970.), rođen u Iki, usavršava se na ljubljanskoj Akademiji za glazbu i stječe naslov magistra glazbe. Skladateljski opus sačinjavaju instrumentalna i vokalno-instrumentalna djela, koncerti za solo instrumente, komorna djela i kantate. Gržinićeva glazba izrasla je na skladateljskim iskustvima ekspresionista iz prve polovine 20. stoljeća. Bogatstvo instrumentalnog kolorita postiže uporabom efektnih elemenata istarsko-primorskoga glazbenog folklora. Iz njegova se opusa izdvajaju kantata Ojađeno zvono, Simfonija fantazija i Simfonijska impresija.

Vjekoslav Šutej (1951. - 2009.), dirigent međunarodne karijere, rođen u Rijeci. Školovao se u Zagrebu i Rimu. Od 2003. rukovoditelj je i dirigent Zagrebačke filharmonije. Dirigirao velikim orkestrima Amerike i Europe.

Zoran Juranić (1947.), završio studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bavi se i muzikološkim istraživanjima. Posebice je zaslužan za revalorizaciju i oživljavanje opernog i operetnog opusa Ivana Zajca. Bio je umjetnički ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca u rodnoj Rijeci. Piše orkestralna, komorna, scenska i zborska djela.

Ivo Robić (1923. – 2000.), legendarno ime hrvatske šlagerske produkcije. Njegovi se nastupi osobito vezuju uz opatijske pozornice, gdje je 1960-ih bio šlagerski zaštitni znak. To se poglavito odnosi na Hotel Kvarner. Europsku je karijeru izgradio u Njemačkoj, ponajprije zahvaljujući milijunskoj nakladi pjesme Morgen. Prema njegovu svjedočenju, čuvši ″električarsku glazbu″ nepoznate skupine čupavih mladića iz lokalnog kluba u Njemačkoj, preporučio je izvođače diskografski utjecajnoj osobi s kojom je upravo prolazio uz klub. Mladići su potom napravili karijeru pod imenom The Beatles.

Betty Jurković (1936.), pjevačica zabavne glazbe. Nastupala je na raznim festivalima zabavne glazbe u Hrvatskoj, zemljama bivše Jugoslavije i u inozemstvu. Popularnost je stekla interpretacijama pjesama Vozi me vlak, Mandolina i drugim. Okušala se kao skladateljica pjesmama, što potvrđuju naslovi skladbi Ljuljačka, Barke fahren, itd.

Radojka Šverko (1948.) izgradila je uspješnu pjevačku karijeru i potvrdila je mnogim međunarodnim festivalskim nagradama – u Rio de Janeiru, Tokiju, Los Angelesu i drugdje. Hrvatska estrada nazvala ju je prvom damom zabavne glazbe. Pjevačka osebujnost i izuzetan angažman odveli su je i u svjetove kazališta i filma.

Nina Kovačić (1949.), diplomirala i magistrirala klavir u Ljubljani. Profesorica je u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci. Niz je godina najaktivnija riječka pijanistica. Koncertira u zemlji i inozemstvu kao solistica, komorna glazbenica i korepetitorica.

Mirella Toić (1953.), od 1979. djeluje kao sopranistica u riječkoj Operi. Nagrađivana je u Skoplju, Puli, Amsterdamu, Ostendeu, Ateni. Nosila je mnoge glavne uloge: Leonore (u Verdijevom Trubaduru), Mimi (u Puccinijevoj La Boheme), Tosce (u istoimenoj Puccinijevoj operi), Čo-Čo-San (u Puccinijevoj Madame Butterfly), Fiordilige (u Mozartovoj Cosi fan tutte), Grofice (u Mozartovu Don Giovanniju), Micaele (u Bizetovoj Carmen), Đule (u Gotovčevom Eri).

Andrej Baša (1950.), skladatelj, aranžer i producent zabavne glazbe. Posljednjih je godina i umjetnički ravnatelj festivala Melodije Istre i Kvarnera.

Duško Rapotec Ute (1961.), skladatelj scenske glazbe, posebno zapažene u predstavama HNK Ivana pl. Zajca.

Marinko Baljak (1957.), graditelj klasičnih gitara. Živi i radi u Opatiji. Vrhunska glazbala iz njegove radionice nalaze se diljem svijeta. Na njegovim gitarama sviraju veliki umjetnici David Collet, Tommy Emmanuel i drugi. Nastupa i kao koncertni gitarist.

Elvis Stanić (1963.), uspješni opatijski jazz gitarist. Usavršavao se u Bostonu. Osnivač je jazz fusion benda "Elvis Stanić Group" koji uspješno nastupa u Hrvatskoj i svijetu.

Darko Jurković Charlie (1963.), riječki jazz gitarist s diplomom magistra umjetnosti. Posebno je cijenjen kao izvođač tehnike taping. Često nastupa s poznatim jazz glazbenicima i koncertira na svjetskim pozornicama.

Vladimir Babin (1964.), pijanist i docent na riječkom područnom odsjeku Muzičke akademije. Glazbenik je bogatog koncertnog života i širokog raspona djelovanja, od klasike i jazza do zabavne i rock glazbe.

Damir Urban (1968.) pojavio se na riječkoj rock sceni kao frontman skupine Laufer i pridobio publiku sugestivnom vokalnom interpretacijom. Djeluje također kao tekstopisac i koautor glazbe. Njegov drugi samostalni album, Žena dijete, proglašen je jednim od deset najboljih albuma hrvatske rock produkcije posljednjeg desetljeća.

Riječka rock scena nastala je početkom 1960-ih. Bitan udio u njezinu životu imalo je djelovanje gradskog alternativnog klub ″Palach″ te omladinskog lista ″Val″. U Rijeci se od 1979. redovito održava najdugovječniji rock festival u državi, Ri-rock, na kojem nastupaju uglavnom neafirmirane družine. Nadasve značajno poglavlje riječke rock priče razdoblje je punka i novog vala, kada Rijeka izrasta u predvodnicu hrvatske punkerske scene. Tu su se afirmirali izvođači poput skupina Paraf, Termiti, Grad, Grč, potom Let 3, Laufer, Urban & 4. Unatoč tomu što je alternativni rock postao zaštitnim znakom grada, u Rijeci nije manjkalo ni zapaženih srednjostrujaških izvođača, poput skupina Denis & Denis, Cacadou look ili En Face.

Pjevački zborovi nastavljaju se na kvarnersku tradiciju višeglasnog pjevanja. Gotovo svaki grad na Kvarneru ima mješoviti zbor pri nekom od kulturno-umjetničkih društava, čemu valja pridodati i "specijalizirane" zborove, poput umirovljeničkih, liječničkih, lovačkih i sl. Tu su i crkveni zborovi, poput riječkog katedralnog zbora Sancti Viti i mrkopaljskog zbora crkve Majke Božje od Sedam Žalosti. Zahtjevan repertoar, značajni nastupi i mnogobrojne nagrade učinili su riječke zborove Jeku Primorja i Oratorijski zbor "Ivan Matetić Ronjgov", najreprezentativnijim kvarnerskim zborovima.

Dječji zborovi simpatična su kvarnerska glazbena osobitost. Njihovi su članovi mališani predškolske i ranoškolske dobi što vrckavim pjesmicama i dječjim šarmom obogaćuju gradske svečanosti i ostale priredbe. Takvi su zborovi Mići boduli iz Krka te Mali Riječani i Tratinčice iz Rijeke.

Krčki folklorni festival, osnovan 1935., najstariji je festival te vrste u Hrvatskoj. Nastao je tragom želje krčkih poklonika folklorne baštine da očuvaju ono što su naslijedili od starijih te da baštinu prenesu na mlađe. Amateri na Kvarneru djeluju i u mnogim ostalim sredinama, nastojeći sačuvati od zaborava lokalni folklor. Dugovječno djelovanje bilježi Folklorno društvo Zora iz Opatije, osnovano 1948. Njemu se pridružuju KUD „Ilija Dorčić“ iz Novog Vinodolskog, KUD Studenac iz Nerezina, KUD Orlec s Cresa, KUD Rapski tanac iz Raba, KUD „Ante Kamenar“ s Grobnika, KUD Jelenje, Folklorna grupa Manfrina iz Malog Lošinja i drugi.

Glazba Gorskoga kotara sačuvana je u KUD-ovima, o čemu svjedoči djelovanje KUD-a Runolist iz Mrkoplja, KUD-a Delnice, KUD-a Zeleni Vir iz Skrada i drugih. Pri njima ili neovisno djeluju tamburaški sastavi (npr. Kočki tamburaši iz Brod Moravica), puhački sastavi ili orkestri te plesno-folklorne skupine. Da je goranska glazba Prirode zasebna glazbena pojava, upućuju tamburanja na tzv. energetskim točkama u zelenom okolišu, povezanim šetnicama i odmorištima. U dodiru s prirodom i glazbom tu se obnavlja osobna duhovna energija.

Puhačka društva njeguju izrazito dugu kvarnersku puhačku tradiciju. U Fužinama, Čabru, Ravnoj Gori, Bakru i Malom Lošinju ″pleh bande″ djeluju od 19. stoljeća. Limena glazba Fužine, osnovana 1848., još je aktivna. Takva su društva Gradska glazba Trsat (1906.), Puhački orkestar KUD-a Sloga u Ravnoj Gori (1830.), Puhački orkestar Lovran (1912.), Puhački orkestar ″Josip Kašman″ u Malom Lošinju (druga polovina 19. stoljeća), Puhački orkestar Glazbenog društva Spinčići na Kastvu (1929.), Limena glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva Rab (1914.) itd.

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca institucija je osnovana 1885. pod imenom Općinsko kazalište (Teatro comunale). Godine 1913. preimenovano je u Teatro Verdi. Pod današnjim imenom djeluje od 1992. i uključuje četiri umjetnička ansambla: Hrvatsku dramu, Talijansku dramu, Operu i Balet. Na nepreglednoj listi velikih umjetnika koji su prošli Kazalištem izdvajaju se maestro Giacomo Puccini (1895.), pjevači Enrico Caruso (1898.) i Beniamigno Gigli, francuska glumica Sarah Bernhard (1899.), riječka glumica Irma Gramatica (1897.), skladatelj Ivan Zajc, dirigenti Boris Papandopulo i Lovro Matačić. Mnoge kreacije nastale na sceni riječke kazališne kuće ostale su nezaboravne. Potvrđuju to, uz ostalo, prvak Drame toga kazališta Veljko Maričić u interpretaciji Hamleta te operni solist Milan Pihler u ulozi Zrinjskoga. Uspjesima zapaženih predstava pridonijele su inscenacije scenografa Antuna Žunića i Doriana Sokolića. Među kostimografima, Ružica Nenadović-Sokolić primila je mnoga europska priznanja. Bogatu djelatnost riječke kazališne kuće upotpunjuju gostovanja izvan hrvatskih granica.

Glazbeno obrazovanje na Kvarneru ima korijene u Riječkoj glazbenoj školi, osnovanoj 1820., jednoj od najstarijih u Hrvatskoj. Prvi su njezini učitelji bili Venceslav Wenzel i Joseph Prohaska, potom Ivan Zajc stariji i Ivan Zajc mlađi. U Malom Lošinju djeluje Osnovna glazbena škola ″Josip Kašman″. Ona obuhvaća i Osnovnu glazbenu školu u Cresu. U Delnicama djeluje Glazbena škola ″Ivo Tijardović″. Danas postoje i dvije privatne ustanove - Srednja glazbena škola ″Mirković″ u Lovranu i Osnovna glazbena škola ″Aleksandra Jug Matić″ u Rijeci. Akademsko glazbeno obrazovanje može se dobiti u riječkom Područnom odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu (1971.).

Riječka filharmonija nastavlja djelovanje koje je započeo gradski orkestar (1805.) za potrebe kazališta Adamić. Na poticaj Borisa Papandopula 1954. je utemeljena Riječka filharmonija, s članovima orkestra riječke Opere. Poslije njena gašenja, Filharmonija je iznova oživjela 2001., na poticaj Nade Matošević. Danas je jedan od takva dva orkestra u Hrvatskoj. Filharmoniji se u djelovanju pridružuje nekoliko drugih komornih ansambala, među kojima je najstariji Riječki komorni orkestar (1976.). Njegovu jezgru čini gudački korpus. Voditelj mu je violončelist David Stefanutti. Uz te ansamble djeluje Riječki puhački kvintet (1980.), u kojem sviraju članovi orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca te Riječki klavirski trio (1980.). Tu je i ansambl Collegium musicum fluminensie (1987.), koji djeluje pod vodstvom violončelista Davida Stefanuttija. Izvodi uglavnom glazbu 17. i 18. stoljeća. Riječki klavirski duo (1989.) nastupao je u Hrvatskoj i Italiji. Svi ansambli osobito njeguju hrvatsku glazbenu baštinu.

Radio Rijeka osnovana je 1945. kao prva radiopostaja namijenjena dijelu Liburnije i mjestima Kvarnerskog zaljeva, a kao kulturna tekovina značajni je čimbenik u širenju kulture. Prati rad kazališta, galerija te ostala poprišta kulturnih zbivanja dajući im bitan medijski prostor u svrhu kulturnog prosvjećivanja i popularizacije umjetničkih vrijednosti. U sferi zabavne glazbe programski je orijentirana na njegovanje domaćeg zabavnog glazbeništva, koje je upravo zahvaljujući Radio Rijeci postalo respektabilnim dijelom hrvatske scene.



TURISTIČKA ZAJEDNICA KVARNERA
51410 Opatija, Nikole Tesle 2, tel: +385/51/272-988, fax: +385/51/272-909
http://www.kvarner.hr, e-mail:kvarner@kvarner.hr


Hrvatska