Arheološka baština
Etnografski vremenoplov
Pismo kao baština
Glazbena baština
Graditeljska baština
Industrijska i tehnička
baština

Književna riječ
Likovna baština


 
Nataša Šegota Lah
LIKOVNA BAŠTINA

Panoramski pregled likovnog krajolika

Područje gdje se nalazimo s namjerom istraživanja likovne panorame, obiljem razlika upućuje i na različitost likovnih priča, motiva, senzibiliteta i povijesnih izvora. Tradicijski prevrati, različiti kulturni utjecaji i naposljetku 20. stoljeće kao most između staroga i novoga vremena, omogućili su nam šaroliku sliku u kojoj se isprepleću prizori slika iz pučkog i urbanog stvaralaštva te u obliku baštinjenoga, ali i novonastaloga kulturnog bogatstva. Zanimaju nas lokacije i tragovi onog dijela likovne kulture koja se odnosi na slikarski i skulptorski prostor djelovanja. Krenut ćemo tragom likovnih umjetnika na tlu naše regije, ponajprije u sakralnim objektima i javnim prostorima, s uvidom u postojeće muzejsko-galerijske prostore i zbirke. Pred nama je šetnja kroz likovnu panoramu regije zeleno-plavog pejzaža, s napomenom da ćemo se zadržati tek na užem izboru bitnih stvaralačkih osobitosti koje su posjetitelju lakše dostupne.

Iznikla na izvoru različitih utjecaja, kultura ove regije u pravilu se održavala u okrilju skromnih mogućnosti pa se danas ulažu stručni i materijalni napori kako bi se valorizirala ukupna produkcija koju zatvara druga polovina 20. stoljeća i kako bi se stalni postavi zbirki postojećih velikih muzeja što prije otvorili javnosti. Pred nama su i zadatci ponovne afirmacije nekih iznimnih povijesnih ličnosti rođenih na našem tlu – poput Julija Klovića, minijaturista svjetskoga glasa koji je došao u svijet slavnih upravo iz okrilja vinodolskoga kraja. Juraj Julije Klović, rođen 1498. u Grižanama kod Vinodola (umro u Rimu 1578.g.), jedan je od najvećih europskih minijaturista 16. stoljeća i razdoblja manirizma. Izduljenim likovima, zagonetnim ugođajima krajolika, bljeđim zelenim, plavičastim i ljubičastim tonovima i dekorativnom raskoši iscrtavao je stranice remek-djela Officium Virginis gdje 28 njegovih minijatura sadrži prizore iz Staroga i Novoga zavjeta, uz dvije minijature s liturgijskom tematikom.

Povijest sakralne umjetnosti na našem području obuhvaća i čitav niz pažnje vrijednih slikarskih ostvarenja što smo ih baštinili u minulim stoljećima kao djela majstora došljaka, kao importirane umjetnine ili autohtonu građu nekoliko malobrojnih iznimaka s domaćeg tla. Panoramski pregled ponajprije uključuje posjetitelju dostupnu građu pa su mnogi vrijedni slikari s našeg područja izostavljeni jer nemamo dostupnug stalnog postava zbirki s njihovim radovima. Na pragu 20. stoljeća pak važno je spomenuti umjetnike poput slikara Josipa Morettija Zajca - Peppa, (Bakar 1918. – Rijeka 1933.) koji je, zaokupljen svjetlošću, pod utjecajem venecijanskog slikarstva slikao naše ponajbolje krajolike, marine i vedute te zastor za pozornicu Hrvatske čitaonice na Trsatu.

Na popisu likovnih umjetnika s našeg područja koji su djelovali u produktivnom razdoblju druge polovine 20 st. valja izdvojiti one s bitnim utjecajem na likovnu klimu regije, poput Romola Venuccija (Rijeka, 1903. – 1976.), Jakova Smokvine (Rijeka, 1903. – Volosko, 1987.), Vladimira Udatnyja (Voćin, 1920. – Rijeka, 1972.), Antuna Hallera (Split, 1923.), Ive Kaline (Zagreb,1924. – Rijeka,1995.), Voje Radoičića (Požega,1930.), Slavka Grčka (Rijeka,1934.), Josipa Diminića (Sveti Lovreč,1937.), Maura Stipanova (Rijeka,1952.) te mnoge druge o kojima u daljnjem tekstu govorimo. Djelovanje određenih likovnih umjetnika u sredinama gdje su rođeni i njihov velik doprinos kraju u kojem su živjeli, vidljiv kroz samostalno oblikovanje kuća – muzeja te ostale mnogobrojne stručne potvrde, u najboljem svjetlu predstavljaju kipar Ljubo de Karina u Brseču i Mate Solis u Cresu.

Među umjetnicima koji su svojim djelovanjem uzdigli značenje kraja, posvetivši motiviku svojih vrijednih likovnih ostvarenja krajoliku, neizostavni su Oton Gliha (akademski slikar, rođen u Črnomlju/Slovenija, 1914. – umro u Zagrebu, 1999.) i Mila Kumbatović (akademska slikarica, rođena u Omišlju, 1915. – umrla u Zagrebu, 2004.). Svoj su umjetnički rad i zajednički život vezali uz Omišalj na otoku Krku. Motivi slika Mile Kumbatović proistječu upravo iz autentičnog prostora otoka Krka, od pejzaža iz ranih 50 - ih godina, sve do kasnije apstrakcije, dok su Glihine čuvene slike gromača neposredno inspirirane suhozidima na otoku Krku. U pristanišnoj zgradi Zračne luke Rijeka kraj Omišlja na zidu je kameni mozaik, rad Otona Glihe iz 1970.

Što se pak revitalizacije krajolika tiče, unošenjem aktivne produkcije umjetničkih ostvarenja u sredinu svoga djelovanja, posebno mjesto zavrjeđuje Goranska kiparska radionica u Lokvama, koja djeluje od 1979., kada je registrirana kao udruga građana čija je primarna aktivnost kiparski simpozij tijekom ljeta. Na njemu su sudjelovali najznačajniji skulptori iz zemlje i svijeta. Mnoge su skulpture nastale tijekom proteklih godina u sklopu rada Goranske kiparske radionice ostale sastavnim dijelom prirodnoga okoliša kao svojevrstan umjetnički park prirode. Osnivač i dugogodišnji voditelj Radionice bio je Nikola Lepinski (1934. – 1999.), koji je i sam bio kipar.

Djela kvarnerskih, ali i mnogih drugih hrvatskih i inozemnih, suvremenih umjetnika imamo prigodu upoznavati u stručno vođenim galerijskim prostorima regije poput Galerije Kortil na Sušaku, Filodrammatice, Galerije Julija Klovića, izložbenog prostora u Državnom arhivu, Galerije O.K. (Multimedijalni centar za kulturu mladih „Jan Palach“), Maloga salona i Galerije Arh u Rijeci, Umjetničkoga paviljona „Juraj Šporer“ u Opatiji, Galerije Turnac u Novom Vinodolskom, Izložbeno galerijskog prostora Crikvenica, galerija Knežev dvor i Paradiso u Rabu, Galerije Decumanus u Krku te Lapidarija u Omišlju i Toša u Puntu. Oblikovanjem kratkih crtica panoramskog pregleda koji slijedi, namjera je ukazati na dostupnu baštinu sakralnoga slikarstva na kvarnerskom području, na muzejske ustanove, zbirke i riznice te na spomenike u javnim prostorima koji upućuju posjetitelja na značajna imena i velike ljude – bilo da su njima spomenici podizani, bilo da su oni skulptorskim radom zadužili kvarnersko područje.

Sakralne zbirke i riznice ulaze u krug posebno značajnih mjesta pohrane kvarnerske umjetničke sakralne baštine. Riznica i galerija umjetnina svetišta Majke Božje Trsatske čuva relikvijar Barbare Frankopan (15. st.), kip Majke Božje (srebro, 16. st.), dar bana Tome Bakača-Erdödyja, krune za zavjetni kip (srebro, 1615.), dar vjernika i dr. U zbirci katedrale sv. Vida ističu se isusovačko misno ruho, kazule i dalmatike, pulvijal iz razdoblja 17. do druge polovine 18. st., liturgijski predmeti i skulpture u srebru i pozlati, poput kipova, kaleža, monstranca i relikvijara. Najstariji je predmet zbirke procesijski križ od pozlaćenoga bakrenoga lima iz 15. st., prije isusovaca. Muzej sakralne umjetnosti Osora smješten je u bivšem biskupskom dvoru, dok je u Gradskome muzeju (nekadašnjoj gradskoj vjećnici iz 15. stoljeća) vrijedna arheološka zbirka. U Dobrinju na otoku Krku sakralni je i etnografski muzej iz 1996., sa zbirkom srebrnine, drvenine, platna i knjiga. Izložbena zbirka sakralne umjetnosti »Mozaico« u crkvi je sv. Kvirina u Krku.

Samostan na Košljunu čuva vrijednu baštinu već pola tisućljeća. U franjevačkoj crkvi Navještenja (1523.), na glavnom oltaru je poliptih Girolama da Santacrocea iz 1535., a na bočnom slika Sv. Franjo, rad nepoznatog mletačkog majstora iz 16. st., dok je na trijumfalnom luku velika kompozicija Posljednji sud E. Ughetta iz 1653. g. U samostanskom muzeju je i zbirka predmeta umjetničkoga obrta te ikone i slike, među kojima su i radovi krčkog majstora Frana Jurića (Krk, 1693. – 1755.), svećenika i samoukog slikara. Najvrjednije mu je djelo Majka Božja sa svecima (1724.) na glavnom oltaru župne crkve u Baški. U franjevačkom samostanu na Košljunu njegova je potpisana slika Blažena Djevica Marija s Isusom i sv. Ivanom Krstiteljem (1725.) i niz slika iz 1728. s pjevališta crkve. U Vrbniku je 1731. oslikao tabulat u kapeli sv. Ante. Franjo i njegov brat Ante imali su do sada jedinu zabilježenu slikarsku radionicu na otoku Krku.

Sakralno slikarstvo 17. stoljeća u Rijeci bilježi značajnije rezultate u trećem desetljeću stoljeća, kada je došlo do općeg napretka u regiji, nakon osnutka Isusovačke gimnazije u Rijeci. Tada su na području Kvarnera djelovala tri istaknuta slikara. Prvi je Ivan Franjo Gladić (Rijeka, oko 1605. – oko 1680.), čija se oltarna pala Predaja ključeva sv. Petru (1640.) nalazi u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina. Drugi je Ivan Krstitelj Cosmini (Kozmina), Riječanin čija je pala Sveta tri Maga (1687.) u kapeli Bezgrešnog začeća Augustinskoga samostana u Rijeci. Treći i najznačajniji je fra Serafin Schön (Menzingen / Švicarska (?) – Trsat, 1642.), koji je došao u samostan na Trsatu 1630. i tu ostavio sedam slika u ulju i jednu zidnu sliku. Njegova najstarija djela su tri oltarne pale iz 1631. u trsatskoj crkvi – Sv. Mihovil, Sv. Nikola sa zagovornicima i Sv. Katarina s mučenicima. Pripisuje mu se i kompozicija iz Marijina života u lunetama novog klaustra. Slika Majka Božja Loretska iz 1632. čuva se u franjevačkom samostanu na Trsatu gdje je, u samostanskoj blagovaonici, i velika kompozicija Mistična večera (1640.), ujedno najznačajnije Schönovo djelo.

Valentin Metzinger (St. Avold / Francuska, 1699. – Ljubljana 1759.) školovani je umjetnik iz 18. stoljeća, koji djeluje na kvarnerskom području. U hodniku franjevačkoga samostana na Trsatu nalazi se šest njegovih slika na kojima su prikazani sv. Franjo Asiški, sv. Ante Padovanski, sv. Ladislav Kralj, sv. Bonaventura, sv. Paškval i sv. Ivan Kapistan; u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u Rijeci nalaze se njegove oltarne pale s prikazima sv. Ante opata i sv. Filipa Nerrija. Jedno od njegovih najvrjednijih djela iz 1757.g., reprezentativna je pala s prikazima sv. Margerete, Jelene i Agneze na bočnom oltaru crkve sv. Margarete (iz 1668.g.) u Bakru. (Na mjestu srednjovjekovne sagrađena je nova župna crkva (1830.g.), u kojoj se nalazi i oltarna slika Girolama da Santacrocea (16.st.), Sv. Trojstvo). Na području Gorskoga kotara najvrjednijim se djelom Valentina Metzingera smatra oltarna pala u baroknoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Čabru.

Nepoznati majstori djelovali su u više mjesta opatijskoga primorja. U Kastvu su izradili sliku Svi sveti / Krunjenje Marijino u župnoj crkvi sv. Jelene te Bogorodicu sa svetim Jurjem i sv. Stjepanom u crkvi sv. Sebastijana. U lovranskoj župnoj crkvi sv. Jurja iza njih je ostala slika Sv. Ante Padovanski, a u župnoj crkvi sv. Andrije u Mošćenicama nalazimo sliku Sv. Andrija i Sv. Cezarej. Među djelima nepoznatih slikara iz 17. st. u Bakru su slike Krist na križu u župnoj crkvi sv. Andrije, Bogorodica od Žalosti u crkvi sv. Margarete i Sv. Aurelije u župnoj crkvi sv. Jurja te Oplakivanje Krista u župnoj crkvi sv. Nikole. Slika Veronikin rubac, nepoznatog majstora iz toga razdoblja, nalazi se u župnom uredu u Kraljevici.

U crkvama Velog Lošinja importirani je inventar u kojem prevladavaju umjetnine što su ih lošinjski kapetani kupovali na dražbama ukinutih mletačkih crkava. U crkvi sv. Antuna iz 15. st. nalaze se Bogorodica s djetetom i svecima Bartolomea Vivarinija (1440. – 1499.), Sv. Franjo Bernarda Strozzija (1581. – 1644.) , Sv. Ivan Krstitelj Lattanzia Querene (1768. – 1853.), Poklonstvo kraljeva Francesca Hayeza (1791. – 1882.), Sv. Grgur Francesca del Cosse (1435. – 1477.) i Duše u čistilištu F. Potenze. U crkvi Marijina uzašašća iz 1510. nalaze se slike Sv. Hildebrand i Sv. Franjo Asiški Francesca Fontebassa (1709. – 1769.), uz više anonimnih radova iz razdoblja od 16. - 18. st. Pomorski karakter Lošinja prate i zavjetne slike pomoraca iz 18. st. u crkvi sv. Nikole u Velom Lošinju i one iz 19. st. u crkvici Navještenja na Čikatu u Malom Lošinju.

Sakralno slikarstvo otoka Raba bilježi vrijedne umjetničke domete. U današnjoj nadžupnoj crkvi (do 1828. katedrala sv. Marije Velike) nalazi se oltarna pala Bogorodice s Djetetom iz 14. st., pripisana mletačkom slikaru Guarientu d'Arpu iz slikarskoga kruga Paola Venezijana. U istoj crkvi je i djelo kasnomletačkoga baroka, (između 1746. i 1756.), Uznesenje Bogorodice. U crkvi sv. Antuna Opata oltarna je pala s prikazom sv. Joakima i Ante, rad Matea Ponzonija iz 17. st. Uz samostan benediktinki sv. Andrije samostanska je crkva izgrađena sredinom 11. st. U sjevernoj apsidi crkve renesansno je raspelo sa slikanim prikazom Oplakivanja. Na glavnom oltaru crkve sv. Andrije oltarna je pala rad mletačkog slikara A. Novellija iz 1765. Tamo je i vrijedna kretsko-bizantska slika Bogorodica s Kristom u naručju iz 16. st., kojoj je srebrno-zlatni okvir ikone izradio mletački zlatar iz 18. st. U samostanu je slika Oplakivanje Krista, kretsko-mletački rad iz 16. st. U crkvi sv. Justine, iz 1574., nalazi se oltarna pala, prikaz Sv. Justine i likova vezanih uz bitku kod Lepanta, iz 17. st., flamanskog slikara Baldasare d'Ane. Oltarna pala u istoj crkvi s prikazom Smrt sv. Josipa, rad je mletačke slikarske radionice na prijelazu 16. u 17. st. Poliptih koji potječe iz porušene crkve sv. Ivana Evanđelista, sa središnjom kompozicijom Raspeća i likovima svetaca (iz 14. st.) pripisan je najboljem slikaru mletačkog trecenta Paolu Venezijanu. Bogorodica s Kristom u krilu i anđelima djelo je španjolskoga slikara Zuana Buscheta iz 16. st. U crkvi sv. Križa na donjem dijelu oltarne pale prikaz je Bogorodice s Kristom u krilu među svecima. Slika je bila pripisivana različitim vrhunskim slikarima mletačkoga settecenta, u posljednje vrijeme Giovaniju Scajari. U crkvi sv. Ante Padovanskoga oltarna je pala s prikazom Bogorodice s Kristom u krilu i sa svecima, rad mletačkoga baroknog slikara iz 17. st. U središnjoj građevini franjevačkoga samostana sv. Eufemije, u crkvi sv. Bernardina, kasnogotičko je svetište i barokni oslikani tabulat na stropu naosa. Poliptih svetišta s prikazom Bogorodice s Kristom i grupom svetaca rad je mletačkih slikara, braće Antonija i Bartolomea Vivarinija (iz 1458.g.), a zlatni mu okvir rad drvorezbara Franciscusa.

Sakralno slikarstvo otoka Krka ostavilo nam je bogat niz ostvarenja. Iz slikarske baštine grada Krka, u katedrali su: poliptih Sv. Lucija Paola Venezijana (nakon 1333.), iz benediktinske opatije u Jurandvoru kraj Baške, u biskupiji je sa zbirkom talijanskih majstora 15. i 16. st.; Polaganje u grob, Giovanija Antonija Pordenonea (Pordenone, 1483. – Ferrara, 1539.), četiri sakralne slike: Kiša mane, Abrahamova žrtva, Umnožavanje kruha i Posljednja večera (1706.g.) Christophora Tasce (Bergamo, 1667. – Venecija, 1737.) iz 1706. g.; tri slike Blagovijesti Sv. Franjo Paolski, Sv. Ante Opat i Sv. Ivan Nepomuk sa sv. biskupom, Nicole Grassija (1682. – 1748.) iz razdoblja od 1712. do 1721. i velika slika Gospe od Karmela Francesca Zugne (pretpostavlja se iz istog razdoblja). Oltarna slika Madona sa svetcima Bernardina Licinija (Bergamo, oko 1489. – poslije 1561.) smještena je u jednobrodnoj franjevačkoj crkvi iz 12. st. (nedaleko Gospe od Zdravlja). U trobrodnoj župnoj crkvi sv. Trojstva u Baški ( iz 1722.g.) sačuvane su oltarne slike Majka Božja sa svecima s kraja 15. st. Marca Marziale (1492. – 1507.) i Posljednja večera Jacopa Palme Mlađega (1544. – 1628.) Glavotok, samostan iz 15. st. uz crkvu iz 16. st., franjevaca trećoredaca glagoljaša, nalazi se na zapadnoj obali otoka Krka. Na glavnom oltaru crkve slike su Blažena Djevica Marija s Djetetom, Sv. Franjo i Sv. Jeronim, koje se pripisuju Matteu da Verona (1576. – 1618.). U samostanu se nalaze slike i liturgijski predmeti iz 17. i 18. st. uz veći broj glagoljaških natpisa. U župnoj crkvi sv. Trojstva iz 1777. (pregrađenoj 1934.) na glavnom oltaru s rezbarijama i skulpturama iz 18. st. oltarna je pala Domenika Fedelija, zvanog Maggiotto (1713. – 1793.), Propovijed sv. Ivana u pustinji. U kapeli vrbničke crkve sv. Marije nalazi se poliptih Sv. Ana, domaći rad iz 15. st., a na glavnom oltaru Posljednja večera, Kotoranina Marina Cvitkovića, iz 1599. U sklopu knjižnice Vrbničanina Dinka Vitezića u vrbničkom Zadružnom domu triptih je Blažena Djevica Marija sa svecima, iz 16. st. U Dubašnici se uz malu crkvu sv. Marije Magdalene kraj sela Porat formirao oko 1480. samostan franjevaca trećoredaca (glagoljaša). U crkvi je poliptih Girolama i Francesca da Santacrocea (prije 1556.g), a u samostanu kulturno-povijesni muzej, biblioteka i arhiv s glagoljskim rukopisima. U crkvi sv. Marije na Gorici nalaze se slike Celestina Medovića (akademski slikar franjevac, rođen je u Kuni na Pelješcu 1857, umro u Sarajevu 1920.), istaknutog likovnog umjetnika prvog naraštaja slikara hrvatske moderne.

Javni spomenici Rijeke od 16. do 19. st. čine niz značajnih djela koja kronološki započinju stendaracom, starim gradskim stupom za zastavu iz 1508. Stup se danas nalazi ispred zgrade bivšeg Municipija. Poznati spomenik cestogradnji, Piramida, miljokaz je s početka 19. st., postavljen na postojećem mjestu istoimenoga gradskog kvarta kada se izgradila cesta koja povezuje grad s uvalom Martinšćicom (1833.) Od monumentalne fontane caru Franji Josipu, što je u Rijeci podignuta 1857., ostala je samo figura cara, danas u prostoru Državnoga arhiva Rijeke. Djelo riječkog kamenoresca Giuseppea Capoville Adamićevi svjedoci u lapidariju je Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskoga primorja. Simone Adamich, riječki veletrgovac duhanom, dao ih je oblikovati na opomenu krivokletstvu krajem 18. st. Bazilisk na Trsatskoj gradini, ili Trsatski zmaj, zoomorfno je mitsko biće i heraldički ukras grba obitelji Nugent s kraja 19. st. Dvije takve skulpture izradio je bečki kipar Anton Dominik von Fernkorn (1813. – 1878.).

Javni spomenici Rijeke iz druge polovine 20 st. vrijedna su riznica ostvarenja. Spomenik zdravlju, fontana sa skulpturom Hygia, djelo kipara Zvonka Cara, u parku je riječke bolnice od 1956. Kameno poprsje Frana Supila nalazi se ispred zgrade Novoga lista, a oblikovao ga je Julije Csikos Sessija (Zagreb, 1898. – 1978.). Fontana na Koblerovom trgu iz 70-ih godina 20. st. postavljena je u povodu obilježavanja 150. obljetnice Tvornice papira. Autor je riječki arhitekt Igor Emili (Sušak, 1927. – Rijeka,1987.). Riječki akademski kipar Vinko Matković (Sušak, 1911. – Rijeka, 1973.) oblikovao je monumentalni Spomenik oslobođenju na Delti (1955.g.), na čijem postamentu su reljefi kipara Raoula Goldonija (Split,1919. – Zagreb,1983.). Autor spomenika poginulim Trsaćanima u NOR-u, (1977.) je Ljubo de Karina, a na Trsatskom groblju je i njegov rad iz 1998., Oltar – križ, spomen - obilježje poginulim borcima Domovinskoga rata. Spomenici kipara Belizara Bahorića (Sušačka Draga kod Rijeke, 1920. – Zagreb, 2002.) postavljeni na različitim lokacijama u gradu su bista Ivan pl. Zajca, kompozitora i glazbenika (podignuta 80-ih godina) u parku pred Kazalištem; skulptura Mlikarica (1990-ih), Spomenik sportašu na igralištu NK Orijent i Val na trgu ispred Gradske knjižnice (2004.). Spomenik (iz 2000.g.) riječkom pjesniku i piscu Janku Poliću Kamovu (Sušak,1890. – Barcelona, 1910.) rad je akademskog kipara Zvonimira Kamenara. Postavljen je uz ogradu starog sušačkog mosta kod Hotela Kontinental. Kamenarove su spomen-skulpture, palim borcima Kostrene u NOB-u (iz 1976.) i kameni spomenik poginulima u Domovinskom ratu za „3. maj” u Rijeci. Na istočnom ulazu u grad (Plumbum) je lanterna – spomenik prijateljstva – što ju je japanski grad Kawasaki darovao Rijeci 1986. Na Jelačićevu trgu u nalazi se fontana Kawasaki, rad arhitekata Abela Šlosara (Opatija, 1939. – Volosko, 2005.) i Maše Uravić iz 80-ih godina 20. st.. sa skulpturom koju je darovao grad Kawasaki. Skulptura Majčinstvo, akademske kiparice Jasne Bogdanović, iz 1979., pred zgradom je Zavoda za javno zdravstvo. Spomenik papi Ivanu Pavlu II., Trsatski hodočasnik (2005.), rad akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića, nalazi se u Marijinu perivoju trsatske crkve.

Javni spomenici opatijskoga primorja nerijetko se poistovjećuju s kamenom skulpturom Djevojke s galebom na rtu uz nekadašnje groblje, koja je jedan je od vizualnih simbola grada Opatije. Rad je Zvonka Cara, na sadašnjem mjestu od 1956., gdje je do tada bio kip Madonne del Mare, autora Hansa Rathauskoga iz Graza (njegova je i fontana Helios i Selena iz 1889., u parku između crkve sv. Jakova i Hotela Imperial). Pozlaćena inačica Madonne pred crkvom je sv. Jakova. U Opatiji je i niz spomen - skulptura akademske kiparice Tatjane Kostanjević (1963., Rijeka), slavnih posjetitelja Opatije, kao Isidore Duncan (2002.) i A.P. Čehova (2003.) u parku Vile Angioline te Gustava Mahlera (2004.) u Vili Jeanette. Reljefni portret dr. Čedomila Plavšića (1902. – 1987., osnivač i dugogodišnji direktor Thalassotherapije) postavljen je u Thalassotherapiji (2005.). Pred zgradom Grada Opatije skulptura je Bez naziva, drvena vertikala iz 90-ih., kipara Mirka Zrinšćaka (rođenog 1953. godine u Voloskom). Zrinšćak je 1995. bio prvi liburnijski umjetnik koji je predstavio Republiku Hrvatsku na venecijanskom Biennalu. Na pročelju zgrade Grada Opatije (2002.) brončana je bista dr. Andrije Štangera (Volosko, 1853. – 1934.), hrvatskog domoljuba i političara, načelnika općine Volosko – Opatija od 1895. do 1918. godine. Bista je rad kipara Ivana Rendića (Imotski, 1849. – Split, 1932), dok je postolje izradio Ljubo de Karina. U Matuljima je (1998.g.) skulptura Linné, rad akademskog kipara Siniše Majkusa (Rijeka, 1962). Pred Kulturnim domom Zora u Opatiji (1998.) njegova je suvremena skulptura Nordkapp.

Javni spomenici vinodolskoga primorja brojni su. U Crikvenici su, uz djela Zvonka Cara, spomenik Vladimiru Nazoru, u parku kod Hotela Kaštel, autora Zdenka Kolacija (arhitekt i urbanist, Sušak,1914. – Zagreb,1987.), a kameni kip sv. Ivana Nepomuka, pred istim hotelom, iz 1735., restaurirao je 1980. kipar Zvonimir Kamenar. Spomenici velikom umjetniku našega kraja Juliju Kloviću nalaze se u Driveniku i Grižanama. U Driveniku se nalazi ispred stare osnovne škole i rad je kipara Zvonka Cara, a u Grižanama kipara Ivana Belobrajića (Tribalj, 1933.), sa slikarevim likom u medaljonu. Na istom području su spomenici Palim borcima, Vinka Matkovića i Žena s brentom, Zvonka Cara, u Grižanama, te kamena bista Mihovila Kombol, rad Drage Čarapine, u Bribiru. Mozaik slikara Hajrudina Kujundžića (Velečevo / BIH, 1915. – Zagreb, 1986.) Selčanka (oko 1958.) nalazi se iznad vrela Polača. Njegove freske Posljednji ispraćaj i Borac na straži mogu se vidjeti na partizanskom spomen-groblju. Autor je u Selcu osnovao galeriju Toč.

Javni spomenici otoka Cresa nisu propustili tematizirati najveća imena što ih je otok dao hrvatskoj i svjetskoj kulturi. Marija Ujević-Galetović, akademska kiparica iz Zagreba (1933.) i redovita članica HAZU (od 1998.), oblikovala je 1997. Spomenik Franji Petriću. Petrić je filozof (rođen u Cresu 25. IV. 1529., umro u Rimu, 6./7. II. 1597.), poeta, retoričar, historiograf, bavio se vojnim disciplinama, matematikom, geometrijom i medicinom. Njegova su djela Sretan grad, Rasprave o peripatetičkoj filozofiji, Nova opća filozofija... Skulptura se nalazi ispred palače Arsan, Petrićeve rodne kuće. Kipar Ljubo de Karina u javnim je prostorima otoka Cresa uz eko stazu Tramuntana I (1996./98.), oblikovao obilježje od 20 kamenih skulptura iz ciklusa Prodori i Kamen na kamen. Staza je posvećena pjesniku Andru Vidu Mihičiću (Beli, 1896. – Mali Lošinj 1992.). Pjesnik je, povjesničar umjetnosti, kolekcionar i darovatelj te redovni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Objavio je knjige: O kiparu Dujmu Peniću, Pariz 1930. Sonde i Stope u prahu, Beli, 1988. te Kucanje na vratima tajne i Prividi i slutnje, 1990./91. Uz pristupnu cestu za Valun (1999.) postavljena je kamena skulptura Stol iz ciklusa Kamen na kamen, a u istom mjestu te godine i nadgrobni Spomenik msgr. Antonu Benvinu, rektoru Sv. Jeronima u Rimu.

Javni spomenici otoka Lošinja uključuju kipred Kiparstvo i glazba, postavljen u Osoru. Njegovi su autori Ivan Meštrović, Fran Kršinić, Vanja Radauš, Toma Rosandić, Marija Ujević. Radi se o perivoju skulptura s glazbenim motivima među kojima posebno mjesto pripada djelu Jakov Gotovac, autorice Marije Ujević - Galetović. Kipar Belizar Bahorić (1998.) u Osoru je oblikovao Spomenik hrvatskoj kuni, koja se kao platežno sredstvo prvi put spominje upravo u Osoru 1018. godine. Kipar Vinko Matković oblikovao je 1960.g. Spomenik vodi, koji se nalazi na Trgu Republike Hrvatske u Malom Lošinju. Spomenik predstavlja fontanu s dva razigrana dupina koji su tijekom godina postali simbol Lošinja. Na istom se trgu nalazi Spomenik podvodnom ribolovcu, koji je akademski kipar Ante Starčević izradio prema izvorniku Vinka Matkovića Ante Starčević, akademski kipar iz Zagreba (1933.), oblikovao je 1980. u uvali Čikat Spomenik Ambrozu Haračiću. Haračić (1855. – 1916.) se bavio meteorološkim mjerenjima, pošumljivanjem otoka. Osnivač je prvog turističkog društva na otoku, 1886. godine, i smatra se najzaslužnijom osobom za početak razvoja turizma na otoku. Dušan Džamonja, akademski kipar (Strumica / Makedonija, 1928.), oblikovao je 1956. u Velopinu Spomenik mornaru, u slavu osloboditeljima Cresa i Lošinja u Drugome svjetskome ratu.

Javni spomenici otoka Raba nude pogledu, uz ostalo, jedan banski dar. Fontanu u parku Boškopini, s kraja 30-ih godina 20. st., darovao je Rabu ban Ivan Perović. Ona ima šest izvora vode, koji simboliziraju otočne župe, s izvorom u zajedničkom središtu. Fontana na Trgu sv. Kristofora (1989.) tematizira lokalnu legendu o pastirici Dragi i Kalifrontu, iz pjeva Juraja Barakovića, a djelo je riječkoga akademskoga kipara Žarka Violića. Spomen groblje žrtava fašizma u Kamporu iz 1953. projekt je slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikara (1907. – 1993.). U sklopu spomen obilježja mozaik je slovenskoga autora Marija Pregelja. Spomenik palim borcima NOB-a, rad Vinka Matkovića iz 1952., obnovljen je 2003., i objedinjen sa Spomenikom poginulim hrvatskim braniteljima i žrtvama u Domovinskom ratu autora Mladena Šćerba. Nalazi se na lokalitetu gradskoga parka Boškopini. Bista Pravdoja Belije (zaslužni rapski nadšumar, 1853 – 1923.) postavljena je 1974. u gradskom parku Komrčar i rad je nepoznatog autora. Bronca Sv. Marin , autorice Danielle Volpini iz San Marina, iz 2004., dar je Republike San Marino Rabu, gradu prijatelju. Brončani spomenik Markantunu de Dominisu (nadbiskup, matematičar i fizičar, rođen u Rabu 1560., umro je 1624. u Rimu u zatočeništvu inkvizicije) djelo je Koste Angelija Radovanija (akademski slikar, London,1916. – Zagreb, 2002.), iz 1974.g., a pred rodnu kuću Dominisa postavljeno je 1994.

Bista Ivana Gorana Kovačića i spomenik na Matić - poljani najvrjednija su spomenička baština novijeg vremena u javnim prostorima goranskoga kraja. Poprsje istaknutoga hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića (Lukovdol 1913. – Bunovo 1943.) nalazi se uz njegovu rodnu kuću. Riječ je o portretnoj skulpturi kipara Vojina Bakića (akademski kipar, Bjelovar, 1915. – Zagreb, 1992.), iz 1946., jednom od značajnijih kiparevih ostvarenja. U Mrkoplju, na sjevernoj strani Matić - poljane, spomenik je posvećen tragičnoj smrti 26 partizana Druge brigade 13. primorsko-goranske divizije koji su se smrzli na tom mjestu 19./20. veljače 1944. Spomenik je cjelina koju čini niz kamenih gromada usađenih u zemlju.

Zvonko Car, akademski kipar, likovni pedagog i javni djelatnik (1913. – 1982., preminuo u rodnoj Crikvenici), autor je niza spomenika i na području Crikvenice. Oblikovao je kameni kip Blažene Djevice Marije ispred župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Sadreni kip sv. Antuna u crkvi je sv. Antuna. Brončana bista Stjepana Radića (1940.) nalazi se na ulazu u istoimeni park, gdje je i brončana bista dr. Ivana Sobola. Brončana bista Vladimira Nazora nalazi se ispred istoimene osnovne škole, a bista dr. Antuna Barca u zgradi je istoimene srednje škole. Kopija biste Josipa Pančića (1986.) ispred je Hotela Omorika, a skulptura Ribar u gradskoj je luci Crikvenice. Car je u Selcu oblikovao i spomenik palim borcima, a u središtu su mjesta biste revolucionara i boraca NOB-a.

Zbirke Novog Vinodolskog i Selca čuvaju vrijedne izloške. U prizemlju frankopanskog kaštela u Novom Vinodolskom (iz 1288.) Narodna je čitaonica i knjižnica iz vremena ilirskog preporoda (1845.), koju je osnovao Josip Mažuranić. Na drugom katu je Narodni muzej koji arhivira građu od 1288. do danas, s etnografskom zbirkom, arheološkim i hidroarheološkim nalazima iz Novog Vinodolskog i Povila, zbirkom umjetničkih predmeta i oružja te memorijalnom zbirkom književnika Mažuranića. Narodna knjižnica i čitaonica Selce u zavičajnoj zbirci čuva rukopisnu i likovnu ostavštinu Ivana Lončarića Papića (Selce, 1870. – 1964.), kroničara, pjesnika, arhivara, pisca, slikara i malomišćanskog enciklopedista. U Selcu djeluje i Galerija Stara škola koju vodi Likovna radionica Lirac. U riznici župne crkve u gradu Cresu, (iz 15 st.) nalazi se jedno od najvrjednijih slikarskih djela s toga područja, slika Alvisea Vivarinija (Venecija, oko 1445./46. – 1503./05.) sa središnjim likom sv. Sebastijana.

Muzeja Grada Cresa čuva umjetničke i kulturnopovijesne spomenike otoka. U zbirkama Prapovijest i antička arheologija su pleterne skulpture, ikone, drvena plastika iz 15. stoljeća i numizmatika. U lapidariju su rimski natpisi iz sjevernog dijela otoka i srednjovjekovna epigrafika. U riznici župne crkve slike su iz razdoblja od 15. do 18. st.; u franjevačkom samostanu je zbirka namještaja iz 16. – 17. stoljeća, gotička plastika, slike, inkunabule i kodeksi iz 15. stoljeća; u samostanu benediktinki su ikone i kodeksi iz 15. stoljeća.

Pučko učilište Mali Lošinj čuva dvije vrijedne zbirke. Prva je Zbirka umjetnina Andra Vida Mihičića (Beli, 1896. – Mali Lošinj, 1992., znanstvenik, pjesnik, povjesničar umjetnosti) – njegovih rukopisa i 87 djela Kršinića, Vidovića, Augustinčića, Radauša, Kerdića, Krstulovića, Bošnjaka, Janeša, Meštrovića, Motike, Aralice, Filakovca, Mujadžića, V. Paraća... – koju je 1988. donirao rodnom kraju. Druga je Zbirka starih majstora Piperata koja sadrži 27 slika i nekoliko drvenih predmeta uporabne umjetničke vrijednosti. Posebna su dragocjenost zbirke slikarskih djela talijanskih, francuskih i nizozemskih majstora 17. i 18. stoljeća.

Kuća - galerija Ljube de Karine, akademskog kipara (Rijeka, 1948.) predstavlja više od dvije stotine radova u prostoru preuređenih kamenih zgrada, autohtone istarske arhitekture u Brsečkom Zagorju. Uz muzej u Brseču njegovim djelima pribrajamo Stara gradska vrata Brseča i brončanu bistu književnika Eugena Kumičića (iz 1971.); ulazna vrata crkvice sv. Križa iz 1995., kameni oluk mlina za tiskanje maslina i spomenik maslini iz 1997., grobnicu nadbiskupa msgr. dr. Josipa Uhača iz 1998., skulptorsku obradu prirodnih stijena interijera Galerije K u rodnoj kući Eugena Kumičića i brončanu reljefnu stijenu na temu Kumičićeva romana (2000.g.) te kamenu skulpturu iz ciklusa Kamen na kamen, na raskrižju prometnica u Brseču (2001.g.) U parku Gimnazije Eugena Kumičića u Opatiji (1988.g.) bista je pjesnika Drage Gervaisa (književnik, Opatija, 1904. – Sežana, 1957.), rad istog autora. Uz to, za Opatiju oblikuje kamene skulpture iz ciklusa Kamen na kamen (1989.) i Prodori (1990.) te spomenik poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskoga rata. De Karinin rad, bista Viktora Cara Emina (književnik; Kraj kod Lovrana, 1870. – Opatija, 1963.), nalazi se u Lovranu, u parku uz istoimenu osnovnu školu (1984.), a u Jurdanima (kraj Matulja) njegova je kamena skulptura (1998.g.) Križ, posvećena sv. Ivanu Krstitelju i trećem tisućljeću.

Kuća-galerija Mate Solisa (Cres, 1935.) svojevrsno je umjetničko djelo akademskog slikara i kipara, čije je cjelokupno stvaralaštvo vezano uz rodni otok. Na otoku Cresu Solis je sudjelovao u stvaranju prostornih planova otoka, u realizaciji detaljnih planova otočnih mjesta, određivao je boje starih i novih zdanja u suradnji s konzervatorskim zavodom, sudjelovao je u pronalaženju arheoloških lokaliteta i njihovoj zaštiti te u odabiru projekata za javne objekte. Inicirao je i postavio muzejsku zbirku Cresa, bavio se pedagoškim radom, uredio Galeriju Mate Solisa sa stalnim postavom svojih radova i novi galerijski prostor u svojoj kući s retrospektivnim postavom svojih djela od ranih šezdesetih godina do danas. U sastavu nove galerije uredio je park skulptura, objekata i instalacija s etnografskim i ekološkim hortikulturnim vrtom na površini od 2.400 četvornih metara pod nazivom AXIS MUNDI. Izradio je Spomenik palim borcima Drugoga svjetskoga rata, 1975. na Šetalištu XX. travnja u gradu Cresu, a likovno oblikovao ljekarne u Cresu, Malom Lošinju i Nerezinama. Njegove dekoracije i freske nalaze se u hotelima Punta u Velom Lošinju, Himen u Cresu i Vespera u Malom Lošinju.

Muzej Grada Rijeke osnovan je 11. travnja 1994. i smješten u zgradi izgrađenoj 1976. do Guvernerove palače. Bavi se sustavnim sakupljanjem i stručnom, znanstvenom obradom muzejske građe te sistematizacijama zbirki, predstavljanjem građe i objavljivanjem podataka o njoj. Ima jedanaest zbirki: likovnu zbirku, zbirku umjetničkog obrta, dokumentarne građe, numizmatike, vrijednosnica, medalja i odlikovanja, oružja i predmeta iz Drugoga svjetskoga rata i Domovinskoga rata, zbirku kazališne i filmske građe, filatelije, fotografije i tiska, tehničku i zbirku varija. Muzej nema stalni postav, ali su zbirke dostupne za razgledavanje i proučavanje.

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja Rijeka sljednik je Musea civica – Gradskoga muzeja iz 19. stoljeća (razvoj muzejske djelatnosti u Rijeci potaknut je darom (čašom) Franje Josipa I. gradu Rijeci, sa željom da se pohrani u gradskom muzeju) i Gradskoga muzeja Sušak iz 1934. Njihovim sjedinjenjem 1951. nastaje Muzej Hrvatskoga primorja, koji 1953. mijenja naziv u Narodni muzej, a 1961. postaje Pomorski i povijesni muzej Hrvatskoga primorja koji se do danas nalazi u Guvernerovoj palači. Bogati muzejski fundus čini građa arheološkog, pomorskog, etnografskog i kulturno - povijesnog odjela.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka djeluje od 1948. kao muzejska i galerijska ustanova. Prikuplja i čuva djela riječkih umjetnika 19. stoljeća te hrvatskih i stranih umjetnika 20. i 21. stoljeća. Zbog nedostatka odgovarajućeg izložbenog prostora, nema stalni muzejski postav. Djela iz zbirki izlažu su povremeno na tematskim, problemskim i monografskim izložbama. Muzej organizira povremene samostalne i skupne izložbe hrvatskih i stranih autora, istražuje i priređuje retrospektive manje poznatih hrvatskih umjetnika, predstavlja rad mladih umjetnika i rad hrvatskih suvremenih umjetnika u inozemstvu.
 


TURISTIČKA ZAJEDNICA KVARNERA
51410 Opatija, Nikole Tesle 2, tel: +385/51/272-988, fax: +385/51/272-909
http://www.kvarner.hr, e-mail:kvarner@kvarner.hr


Hrvatska