Tu su se u povijesnom nizu izmjenjivale kulture i stvarale neprocjenjivu riznicu koja se prožima i pred vama otkriva na cijelom području Kvarnera. Od prapovijesnih, antičkih i srednjovjekovnih spomenika, od romanske, helenske, slavenske, germanske, ugarske kulture… sve do naših dana i ovdašnjih umjetničkih dosega, isprepliću se kulturni izričaji i na njima temeljeni spomenici stvarajući prostor čije vrijednosti će vas osvojiti. Na ovom se prostoru nalazi Bašćanska ploča, najstariji spomenik hrvatske pismenosti, Vinodolski zakonik - najstariji cjelovito sačuvani spomenik običajnoga prava na hrvatskome jeziku… u dugom povijesnom nizu mnogo je spomenika, vrijednih sakralnih i svjetovnih zbirki ali i kulturnih izričaja koji kvarnersku svakodnevicu čine iznimno zanimljivom.
Pozornice na gradskim trgovima ili u parkovima, u tišini crkava ili na samo za tu priliku postavljenim pozornicama … slušat ćete koncerte hrvatskih i svjetskih glazbenih zvijezda, uživat ćete u manifestacijama utemeljenim na neiscrpnoj baštini ali i modernim zvukovima. I samo za vas otvorit će se vrata galerija i muzeja i otkriti vam baštinu, tako jasnu poruku o kulturnom identitetu zanimljivog i nikada do kraja otkrivenoga Kvarnera.
Zvuk starih, narodnih glazbala oduvijek se širio cijelim Kvarnerom. Na Kvarneru, posebno na otoku Krku, glasaju se sopile (sopele, roženice). Ta stara pastirska svirala nikad se ne svira sama, već se uvijek sviraju dvije, velika i mala, ili pak velika sopila uz ljudski glas. Uz sopile se pjeva dvoglasno "po domaću", "na tanko" i "na debelo". Od ostalih glazbala možemo izdvojiti mih (drvena svirala koja u nastavku ima mješinu, s cjevčicom i ventilom), te dvocjevna drvena svirala zvana dvojkinje (vidulice, volarice) koja su rasprostranjena cijelim Kvarnerom. Mnogi cijenjeni glazbenici potekli su sa Kvarnera. Posebice izdvajamo riječanina Vinka Jelića (1596. – 1636.) koji je zbog svojih djela (Parnasia militia, Arion primus i Arion secundus) među europskim poznavateljima stekao počasni naziv "majstor komornog duhovnog koncerta". Također, izdvajamo i Ivana pl. Zajca (1832. – 1914.), najpoznatijeg po operama "Nikola Šubić Zrinski", "Mislav", "Ban Leget" i "Lizinka". Zajc sklada i operete, kantate, orkestralna, koncertna i komorna djela i kompozicije za klavir. Doba u kojem je on djelovao na hrvatskoj glazbenoj sceni naziva se njegovim imenom. Ivan Matetić Ronjgov (1880. – 1960.) inspiraciju za svoje stvaralaštvo pronalazio je u lokalnoj glazbenoj baštini, poput dvoglasnih sopela. Skladao je prvenstveno vokalnu glazbu – zborske skladbe, dvopjevi i solo pjesme.